Otvoreno je 19. izdanje splitskog festivala Pričigin.Odmah po otvorenju, odana je počast preminulom suosnivaču Pričigina Renatu Baretiću, a umjetnička direktorica Patricija Horvat rekla da u današnjem svijetu i unatoč svim njegovim negativnostima Pričigin ostaje prostor smijeha i osjećaja te da je festival prostor tolerancije, prihvaćanja drugačijeg, razbijanja tabua i stereotipa... Stoga će, najavila je, ove godine izaći pred publiku i slijepe i slabovidne osobe, i stranci koji su došli u Hrvatsku i oni koji su se selili po Hrvatskoj.
Kako su naveli iz Pričigina, "Čast otvaranja pripala je pobjednici lanjskog Dječjeg Pričigina Loreti Jerčić, danas učenici sedmog razreda OŠ Pučišća. Ona je, uz ovacije publike, ispričala svoju prošlogodišnju pobjedničku priču "Muke po Dušanu", na bračkom dijalektu".
Program je započeo gostovanjem hrvatskih spisateljica i pisaca koji su – bez zadane teme, ali sa zajedničkim nazivnikom "Parnični postupak" – pričali u paru. Pričali su tako Jelena Miholjević i Dario Harjaček, Jagna Pogačnik i Branko Kostelnik, Marina Dimić Kepeski i Neven Kepeski, Frida i Ivan Šarar, te Srećko i Paula Jurišić.
Kako stoji u priopćenju, glumačko-književni par Miholjević-Harjaček svoju je priču započeo vlastitom bračnom "osobnom kartom" uključujući i fraze koje ne podnose, od "izlaska iz zone komfora" do "svašta nešto" ili "englesko-hrvatskog" jezika. Ispričali su priču o Klari iz "Lede" Miroslava Krleže, ulozi koju je Jelena svojedobno igrala (i interpretirala Pričiginskoj publici) i predstavi koju Dario uskoro postavlja u splitskom HNK. No, do toga ih je – povezujući Krležu i meksičke telenovele – dovela priča o poznatoj TV junakinji Marisol i njezinoj romantičnoj ljubavi s Jose Andresom kroz 108 epizoda serije.
Marina Dimić Kepeski i Neven Kepeski, nekad novinari i glazbenici, danas književni nakladnici, zajedno su već 39 godina, i taj zajednički život bio je okosnica njihove priče; od Nevenove svirke u Psihomodo Popu oslikane kroz njegov prikaz osamdesetih kao vremena u kojem se moglo slučajno upoznati Milana Mladenovića. Važan sloj njihove karijere i života jest i časopis za mlade OK, koji izlazi već 31 godinu, a nastao je kao ideja dok je kroz Zagreb prolazio papa Ivan Pavao II.
Riječka književnica Frida Šarar i njezin suprug Ivan, nekadašnji član Leta 3 i menadžer u kulturi, pričali su o zajedničkom prijatelju Žarku Violiću, za kojega kažu da je osoba koju nikad ne možete zaboraviti niti "izbaciti iz glave". Violić je profesor kiparstva i ‘važan lik‘ kantine riječkog Pedagoškog fakulteta, "ispostave" alternativnog kluba Palach, koji je utjecao na generacije studenata koji su pohodili njegov atelje. Žarko je, rekli su, stvarao vlastiti svijet i u njega uvlačio sve oko sebe tjerajući ih da na taj svijet gledaju kao na prirodnu ljepotu.
Književna urednica, prevoditeljica i kritičarka Jagna Pogačnik i publicist i glazbenik Branko Kostelnik, Osječani na "40-godišnjem privremenom radu u Zagrebu", ispričali su, kako su rekli, stvarnu priču iz svog života pod naslovom "Ti nisi normalan". Pripovijest je to koja kreće od trenutka kad je Jagna doznala da je trudna pa preko prvog pregleda kod ginekologa i, prema Brankovim riječima, "najgore trudnice na svijetu", do termina poroda diktiranog ginekologovom željom da stigne na teniski turnir u Umagu, uz dodatak Brankovih ponosno kupljenih žarkocrvenih hlača i njegove "doktorske" kamuflaže.
Splitski prevoditelj i sveučilišni profesor Srećko Jurišić i njegova supruga prevoditeljica Paula Jurišić predstavili su se basnom "o prvenstvu letećih vjeverica u žirometu" i njihovom dočeku nakon osvajanja brončanog žira na kojem je po želji vjeverica trebao pjevati Crni Medo, koji je probudivši se iz zimskog sna počeo stvarati nevolje gajonačelniku.
Pričaj mi o njemu
Slijedilo je sigurno najemotivnije događanje festivala, program "Pričaj mi o njemu", u kojem su se Renata Baretića prisjetili njegovi prijateljice i prijatelji. Nakon intimnog prisjećanja Patricije Horvat na prijateljstvo s Renatom, slijedio je Petar Filipić, osnivač Pričigina, s pričom o nošenju knjiga školi u Zagvozdu i susretu s imotskim bajkerima o kojima je Baretić, ne baš pohvalno, pisao u svojoj kolumni. Književni urednik i Pričiginski veteran Kruno Lokotar rekao je da mu pri spomenu Renata Baretića padaju na pamet samo vedre priče i njegova spremnost na zezanje i psine koji su "žrtve" znali dovoditi na rub živčanog sloma.
Književnik Nebojša Lujanović svojedobno je na Renatov poticaj postao umjetnički direktor Pričigina, a pričao je o velikom zajedničkom planu življenja od radionica kreativnog pisanja, uz igranje lota kao alternative, sve vezano uz Baretićevu fascinaciju narkolepsijom. Pisac Slavoljub Stanković prisjetio se zajedničkog noćenja i zadatka pisanja "priče u četiri ruke" u zagrebačkom Muzeju suvremene umjetnosti, koja nikad nije napisana, ali su za njom ostale fotografije koje je snimila zaštitarka MSU-a. Emir Imamović Pirke pričao je o kašnjenju pisanja zajedničkog scenarija "Dnevnika velikog Perice" i nikad snimljenoj sceni o nagradi Perici Šafraneku za "Najbolju mušku dojilju grada Zagreba", a makedonski književnik Robert Alagjozovski donio je sjećanje na Baretićeva gostovanja u Skopju i zabavne nesporazume oko jezika.
U drugoj ekipi našli su se Renatovi splitski suputnici, najviše oni iz gradske književne scene koji su se s Baretićem družili u konobi Hvaranin. Tanja Mravak sjetila se Baretićeve borbe za "ljudska prava pisaca na život". Ugostitelj Vinko Radovani, jedini živući svjedok doslovce svih utoraka splitskih književnih "utorkaša", pričao je o Baretićevim pokušajima da na tim okupljanjima stvori nekakav koncept, dok je Dražen Čulić – čovjek koji je smislio ime Pričigin – donio pripovijest o nagovaranju Baretića da mu pomogne u nošenju stola u godini kad je ovaj dobio sve književne nagrade za "Osmog povjerenika". Ante Tomić pričao je o poznanstvima koja sežu do početka Baretićevog života u Splitu i kasnijim pustolovnim, katkad cjelodnevnim putovanjima automobilom od Zagreba do Splita. Zlatko Gall, spomenuo je da je Baretić oduvijek pokušavao postati Dalmatinac i u tome je dobrim dijelom uspijevao osim kad je u pitanju hrana, jer nikad maslinovo ulje nije pretpostavio Zvijezdinom suncokretovom. Kao posljednji, Ivica Ivanišević prisjetio se zajedničkih vikend dežurstava u Slobodnoj Dalmaciji u Dugopolju i grčevite potrage za "dobrim i lošim vijestima". Poseban bonus programa bio je pak nastup glumca Elvisa Bošnjaka i njegova pjevačka izvedba davne Baretićeve pjesme "Dorina budnica" u kojoj je stih po stih okupio praktički cijelo hrvatsko glazbeno nasljeđe od državne himne do Severine.
Dan drugi
Drugi dan pričigina počeo je pričom o knjizi, ovoga puta u "glavnoj ulozi" bio je dnevnik "Limited Edition" Pričiginaškog veterana i autora dijela programa, književnog urednika Krune Lokotara, uz promotorsku asistenciju Gracijana Kalebića. Dnevnik je izdao sarajevski Buybook, pod uredničkom palicom Semezdina Mehmedinovića. Kako je rekao Lokotar, ovaj dnevnik ne sadržava "bilješku o piscu" jer je cijela knjiga svojevrsna bilješka o njegovom radu, ali i životnim stavovima u rasponu od prirode, odnosa u društvu do empatije i življenja u zajednici.
U životu nije pisao dnevnike, ali se na to odvažio u 55. godini kao svojevrsnoj prekretnici, i to kroz godinu dana. Pisao ga je, kaže, odvajajući za njega vrijeme koje obično nema, pišući i o onome što je radio, što mu se događalo i o interakcijama u koje je ulazio kroz tih godinu dana. Ponekad bi se u dnevniku vraćao u djetinjstvo na poticaje poput Panini sličica, ponekad se prisjećao prošlosti "jer budućnost ionako ne možemo predvidjeti", ili se vraćao u rodni Daruvar, a sadašnjost mu je prostorno definirana Novim Zagrebom.
Lokotar se nakon predstavljanja svoga dnevnika "preodjenuo" u moderatora programa koji je jedan od zaštitnih znakova Pričigina, gostovanja pripovjedača iz regije, tradicionalne "Lijepe vaše". Ovoga puta u Amfiteatru Doma mladih pripovijedali su Robert Alagjozovski, Anita Batinić, Dada Batinić, Srđan Dragojević, Emir Imamović Pirke i Slavoljub Stanković, pod zajedničkim nazivnikom "Kako sam stekao_la/izgubio_la predrasude".
Beogradski filmski redatelj i pisac Srđan Dragojević pričao je o pobjedi nad vlastitom predrasudom da su pisanje romana i romanopisci "viša liga" nakon što je na odmoru s djecom počeo smišljati horor priču o influencerici. Prvobitno je od toga trebao nastati film, ali se na kraju pretvorilo u roman, pa je odmah krenuo i u drugi i treći, ili bar njihove prve verzije, dovršene u 80 dana.
Priča makarske novinarke Dade Batinić stara je 15 godina i započela je na redovitom pregledu kod ginekologinje koja ju je "zbog zdravlja" poslala na nudističku plažu, na kojoj je otkrila kako su oko nje kupači u kupaćim kostimima, nakon čega je pala i susrela poznatog makarskog liječnika. Na nudističkoj je plaži naučila da je ondje svaka žena zgodna i da ako želite da vas netko pogleda, treba otići tamo.
Dadina sestra Anita, spisateljica i vlasnica antikvarijata, prisjetila se 47 godina borbe s nadimkom Bucka i potpune nesposobnosti za tjelesni u školi. Pokušavala je i s dijetama, a onda se upisala u teretanu. Gajila je predrasudu da tamo idu samo bodybuilderi, ali je nakon nekoliko godina pokušaja uspjela pobijediti i tu predrasudu.
Makedonski pisac i nakladnik Robert Alagjozovski prvo je imao predrasude prema politici, koje se cijeli život klonio, no potom je nagovor prijatelja ipak ušao u politiku, prvo kao oporbenjak, a kad je njegova stranka pobijedila na izborima, trebao je postati ministar kulture. Bio je spreman suočiti se i s predrasudom o korumpiranosti političara, ali mu, kako je rekao, "nitko ništa nije ponudio".
Doseljenici
Kako je navedeno u priopćenju, srpski pisac Slavoljub Stanković, najpoznatiji u Hrvatskoj kao autor romana "Split", reklamni je stručnjak koji "mrzi reklame jer nas prekidaju u onome što želimo raditi", premda prvi zakon reklame kaže da ne smije lagati. Problematično je, međutim, ono što gledamo i živimo prije i poslije reklama. Radeći u marketingu, došao je do definicije brenda kao percepcije u glavi potrošača i objasnio kako je uloga marketinga da potrošaču usadi taj zaključak.
Priča Emira Imamovića Pirketa imala je dvije epizode, ljetnu i zimsku. Kao kontinentalac preselio se u Dalmaciju da bi imao more i ne bi imao zimu, a onda je prva zima bila "ona Kerumova". Zbog snijega koji ga je snašao odlučio je cijelo ljeto provesti na plaži, ali ga je u tom naumu spriječila alergija.
Kako su naveli iz Pričigina, drugi program večeri bio je "solo nastup u duetu", autorska večer glazbenika Ivanke Mazurkijević i Damira Martinovića Mrle, s prevoditeljicom Tanjom Radmilo kao moderatoricom. Taj životni i glazbeni par u sebi skriva mnoštvo likova, od kojih su neke predstavili na Pričiginu, na kojem su prvi put nastupili. Prošli su kroz veći dio svojih života i karijera, i onih samostalnih u bendovima Let 3 ili Stampedo, i one zajedničke kao autora glazbe za filmove i kazališne predstave, brojnih projekata za djecu, nastupa na Eurosongu, radu s Paolom Magellijem... Bilo je riječi i o njihovom osebujnom modnom izričaju, a na pitanje što bi voljeli raditi, a dosad nisu, Ivanka je odgovorila "Zaraditi". A ako netko priželjkuje ponovno vidjeti Let 3 na Eurosongu, Mrle je najavio da će se opet prijaviti za 50 godina.
danas, trećega dana Pričigin se preselio u Hrvatski dom. Pod vodstvom književnika Andrije Škare svoje će priče iz života slijepih i slabovidnih osoba propovijedaju Vinko Brešković, Ivana Mitar, Mirjana Mrkela, Vojin Perić i Ivan Tokić. Večernji program u istom prostoru posvećen je, pak, doseljenicima u Hrvatsku sa raznih strana svijeta. Uz moderatoricu Kseniju Banović i pod naslovom "Još bolje vas našli" pripovijedat će Semih Adiguzel (Turska), Michael Freer (V. Britanija), Jinglun Li (Kina), Nawar Ghanim Murad Murad (Irak), Betlehem Pajač (Etiopija) i Zaloa S. Varela (Španjolska).
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....