Južnoafrički pisac Damon Galgut ovogodišnji je dobitnik Bookerove nagrade za roman "Obećanje" ("The Promise") u kojem piše o bijeloj južnoafričkoj obitelji u godinama nakon Apartheida. "Ovo je bila sjajna godina za afričku književnost. Prihvaćam nagradu u ime svih priča ispričanih i neispričanih, pisaca koje su se čuli i nisu s tog izvanrednog kontinenta s kojeg dolazim", rekao je Galgut primajući nagradu te dodao kako se nada da će ljudi sada malo ozbiljnije shvatiti afričku književnost. On je inače treći Južnoafrikanac koji je nagrađen Bookerom i prvi mu je put da je osvojio tu prestižnu književnu nagradu u iznosu od 50.000 funti, unatoč tome što je već dva puta bio u užem izboru. Roman je, prema Bookerovom žiriju, "snažan, nedvosmislen komentar povijesti Južne Afrike i samog čovječanstva koji se najbolje može sažeti u pitanje: postoji li prava pravda na ovom svijetu?"
Damon Galgut rođen je u Pretoriji 1963. godine, svoj prvi roman, "Sinless Season", napisao je sa 17 godina, a "Obećanje" je njegov deveti i prvi u sedam godina. U njemu pisac priču razvija oko četiri uzastopna pogreba, od kojih se svaki odvija u drugom desetljeću. Priča je to o obitelji Swart koja živi na farmi izvan Pretorije, a naslov romana odnosi se na obećanje Swartovih da daju – a ne uspijevaju ispuniti tijekom godina – dom i zemlju crnkinji koja je za njih radila cijeli život.
Galgut, koji je odrastao u Pretoriji, gdje je i smještena radnja Obećanja, a sada živi u Cape Townu, opisao je obitelj Swart kao neku vrstu spoja svega s čime je odrastao u Pretoriji.
"Oni su mješavina Engleza i Afrikanaca, a također su mješavina vjera i uvjerenja. To nije neobično za ovaj dio svijeta. Ali ono što knjigu' čini posebnom nisu likovi, već vrijeme u kojem žive", rekao je u jednom intervjuu pisac. "Želio sam istražiti razdoblje nakon Apartheida kako bi dokumentirao kakav je osjećaj živjeti u nadama i razočaranjima koje je to razdoblje donijelo".
Kako je pojasnio "Obećanje" se bavi teškim temama kao što su pogrebi, smrti, propasti te mu je važna komponenta bio humor koji mu je, kako je rekao, bio način da piše o ljudskoj strani stvari, jer knjiga zapravo nije o mrtvima, već o živima. A na ideju da se radnja odvija oko četiri sprovoda došla mu je, kako je priznao, nakon jednog "polupijanog poslijepodneva, slušajući prijatelja kako opisuje pogrebe svojih roditelja, brata i sestre". Govoreći pak o svom načinu pisanja Galgut ga je usporedio s radom na filmu. Posao pisanja filmskog scenarija pomogao mu je, naime, da shvati "da se pripovjedač može ponašati poput kamere, približiti se, a zatim se iznenada povući daleko, skočiti s jednog lika na drugi usred scene, ili čak rečenice, ili otići u neke sporedne radnje koja nemaju nikakve veze s glavnom".
Bookerove suce posebno je zadivio upravo taj njegov neobični narativni stil "koji pomiče granice i svjedoči o procvatu romana u 21. stoljeću", a neki su književni kritičari Galgutovu ekperimentalnu prozu doveli u vezu s autorima kao što su Virginia Woolf, James Joyce i William Faulkner.
"Prije nego što smo uopće počeli razgovarati o pojedinačnim naslovima, vodili smo širu raspravu o tome što smatramo da knjigu čini pobjedničkom. Jedan od sudaca u žiriju povukao je razliku između vrlo dobrih i izvrsnih. Za mene, 'Obećanje' uspijeva spojiti sve kvalitete sjajnog pripovijedanja uz izuzetnu pozornost na strukturi i književnom stilu. Svakim čitanjem ove knjige otkriva se nešto novo," rekla je predsjednica žirija, povjesničarka Maya Jasanoff.
S mišljenjem Bookerovog žirija međutim ne slažu se svi te tako primjerice kritičar The Telegrapha smatra da je žiri trebao biti hrabriji i da su s Galgutom išli na sigurno.
Na hrvatski je dosad objavljena jedna njegova knjiga - roman "U nepoznatoj sobi: tri putovanja" u prijevodu Maja Šoljan i izdanju Školske knjige, 2011. godine.