IZBOR IZ KOLUMNI U JUTARNJEM

Posljednji ugriz Zuba kritike: Hrvatska suvremena proza kako ju je vidio Igor Mandić

Igor Mandić

 Ante Cizmic/Cropix
Donosimo izbor lakonskih ocjena koje je Igor Mandić iznosio u svojim kolumnama. Nakon što ih se pročita, jasnije je zašto su ga neki toliko cijenili, kao i zašto je druge beskrajno nervirao

Igor Mandić prvu je književnu kritiku u seriji kolumnističkih tekstova koje je sam imenovao "Zubom kritike" objavio 7. studenoga 2020. godine. Posljednju je objavio prošloga tjedna, 12. ožujka 2022., na istome mjestu kao i uvijek, u Magazinu, subotnjem prilogu Jutarnjeg lista. U tom je razdoblju, nepunih godinu i pol dana, objavio kritičke prikaze stotinjak knjiga hrvatske fikcionalne proze. Znao je ponekad u jednom broju pisati o više knjiga - dvije, tri, a jednom čak i četiri. Ponekad je, isključivo iz zdravstvenih razloga, znao i preskočiti neku kolumnu.

Njegove su kolumne o suvremenoj hrvatskoj prozi izazvale veliku pažnju. Neki su bili oduševljeni povratkom kritičarskog barda na novinske stranice, neki bijesni što je pisao tako kako je pisao.

Donosimo izbor lakonskih ocjena koje je Igor Mandić iznosio u svojim kolumnama. Nakon što ih se pročita, jasnije je zašto su ga neki toliko cijenili, kao i zašto je druge beskrajno nervirao.


Pavelić je jedan od onih pisaca iz BiH, koji su svoje hrvatstvo kapitalizirali skrivajući se pod franjevačkim skutima, koje su toliko cjelivali da svi skupa, napokon, nalikuju jedni na druge.

(Dragan Pavelić, "Abecedarij lakohlapljivih sjećanja", Sandorf - 7. studenoga 2020.)

Napokon, kako i zašto ovakva "proza", recimo "sitnog boda" (je li to eufemizam za "chick-lit"?), uopće može doći do knjižarskih polica. Tko je odobrava/ocjenjuje prije tiskanja?

(Mihaela Gašpar, "Velika stvar", Disput - 14. studenoga 2020.)

U razvučenom pripovijedanju odbacujući bogatstvo/obilje riječi, Mlakić kazuje toliko strašnoga da bi svaka priča mogla biti romanom, samo da nije ovoliko alegorije!

(Josip Mlakić, "O zlatu, ljudima i psima - Triptih", Fraktura - 21. studenoga 2020.)

Žalim slučaj, ali ako je ovo "roman kolaž", onda mu je ozbiljnim suparnikom telefonski imenik (npr. grada Zagreba).

(Lora Tomaš, "Slani mrak - Bilješke s otoka", Hena com - 28. studenoga 2020.)

Ako neki nevini/naivni čitatelj greškom potegne za ovom knjižurinom, ni svi mu respiratori neće biti od pomoći kad se nađe usred nesuvislo nagomilanih stranica, s nekakvim ratnofantazmagorijama o "vješticama", "vilama", "magiji", "čarobnjaštvu", što je sve skupa teško prohodna guštara.

(Želimir Periša, "Mladenka kostonoga", OceanMore - 5. prosinca 2020.)

Nadmoćna lakoća kojom Ž. I. na vrhuncu životne/autorske zrelosti analizira dva stožerna i bolna temata svoga postojanja i djelovanja, nisu samo delikatno tretirani, nego bi mogli biti poučni nekim pretencioznim autobiografima/kinjama, koji vole od muhe praviti slona.

(Željko Ivanjek, "Dječak za zatvor, apokrifna ispovijed", Naklada Ljevak - 5. prosinca 2021.)

Naslovna priča, kao i prethodne, pokazuju istinsku delikatnost Dugandžijina stila, s rečenicama kraćim od njezina prezimena. Oštroumna, ponekad zlobna, pripovjedačica kao pincetom izdvaja psihofizičke karakteristike ljudi s kojima dolazi u doticaj...

(Mirjana Dugandžija, "Rujanska kupačica", OceanMore - 12. prosinca 2020.)

Pa, tko mi je kriv, ako nešto ne umijem dokučiti, pa ću lako zaključiti da autorica pravi šaradu koju samo ona razumije.

(Jadranka Pintarić, "Dobro sam i ostale laži", VBZ - 19. prosinca 2020.)

Uglavnom i ukratko, naposljetku ova burgija jednog magistra znanosti o književnosti nije 1) nikakav doprinos povijesti hr. knjiž... 2) svakako nije roman i 3) nije ni zbirka pripovjedaka, već je mjestimično zgodna zajebancija...

(Denis Peričić, "Spiritisti", Hena com - 24. prosinca 2020.)

Početnička pretencioznost, ugurana u prevelike djedove cipele, zaudara kao pokvareno vrhnje baš na prvoj stranici ove pisanije (oko 200 str., čak za 120 kn/odmah kažem, tko je lud-kupac, ne budi mu drug-trupac).

(Jerko Mihaljević, "Putar i parizer", OceanMore - 2. siječnja 2021.)

Ivanišević je sročio briljantni, humorni antikrimić, djelce o Splitu kakav nikad neće prestati da bude! Ča je silni Scotland Yard kontra Nalisovom gradu?

(Ivica Ivanišević, "Sutra je novi ručak", VBZ - 9. siječnja 2021.)

Za svoju prvu knjigu gđa Blažević "brižno" je (ma, baš!) probrala 25 priča (i sve su stale na 125 str., ma, baš?, cijena 129 kn, i da odmah kažem, ne vrijedi ni pišljiva boba!)

(Magdalena Blažević, "Svetkovina", Fraktura - 9. siječnja 2021.)

Nema u tom seksu (pardon: tekstu) nikakve provodne priče, fabulativno je vrlo oskudan i sve se svodi na traženje uskraćenih prava za jednu seksualnu manjinu: svaka čast!

(Dino Pešut, "Tatin sin", Fraktura - 16. siječnja 2021.)

Usuđujem se reći da se I. Đikić u ovoj nespretno sklopljenoj zbirci izgubio kao "pripovjedač" (i da bi mu dobro došao aspirin), jer ovdje je on, ustvari, televizijski scenarist i društveno-politički kolumnist, koji od neupotrebljene građe za romanesknu kuću sada gradi klimavu vikendicu "pripovjedaka i novela".

(Ivica Đikić, "Štapići za pričanje", Fraktura - 23. siječnja 2021.)

Taj bljutavi ričet od kvaziproze toliko je odbojan da sam ga tek s tri maskice na licu, izoliran u svojoj sobici, uspio nekako pročitati.

(Predrag Ličina, "Bljuzga u podne", Jesenski i Turk - 30. siječnja 2021.)

Da je tekst skraćen barem dvije trećine, da je izbačen sav pseudoreligijski kič, knjiga bi se za 50 kn eventualno mogla kupiti... Staro vino klasika je "ciklo", pa se on iz Zagore vratio kao kvasik.

(Ivan Aralica, "Duh zloduha", Školska knjiga - 6. veljače 2021.)

D. Jagić je složila zbirku profinjenih kratkih proza, bez konkurencije u takvoj, sličnoj, hrvatskoj književnosti.

(Dorta Jagić, "Noć na zemlji", Naklada Ljevak - 13. veljače 2021.)

Da ne duljim, Ivančićeva zbirka (119 kn, a vrijedi stostruko) jedina mi je u ovim recentnijim književnokritičkim kozerijama potaknula emocionalnu reakciju, time što mi je nanijela - duševnu bol.

(Viktor Ivančić, "Radnici i seljaci", Ex Libris - 20. veljače 2021.)

Inače, ova ružičasta torta od knjige, bezbrižno potrošenoga papira sa svojih 136 str. košta 119,90 kuna, što je previše za spomenarsku bilježnicu, pa mlađima od 12 godina treba odobriti 50 posto popusta.

(Sanja Pilić, "Zbogom, romantiko", Mozaik knjiga - 27. veljače 2021.)

Zatrpan pod rječničkim bogatstvom ovog pripovjedača (kakav se nakon M. Krleže napokon pojavio), osupnut i zbunjen smionošću njegovih fantazmagorijskih elukubracija...

(Miljenko Jergović, "Vjetrogonja Babukić i njegovo doba - pikarski roman", Fraktura - 6. ožujka 2021.)

Ovakav raspon emocionalnosti u jednoj zbirci, sasvim skladna, ležernoga stila, čine od zbirke K. Serdarević baš simpatično, čak privlačno, ali apsolutno kvalitetno štivo.

(Korana Serdarević, "Gušterov rep", Fraktura - 20. ožujka 2021.)

Što bih oklijevao izjaviti kontradiktorno: Glamuzina je dobar pisac kojemu se omanula jedna osrednja knjižica.

(Drago Glamuzina, "Drugi zakon termodinamike", VBZ - 27. ožujka 2021.)

Delikatna, a ipak horor-priča. Ostajem bez daha nad ovim odličnim kratkim romanom.

(Dinko Mihovilović, "Doručak", Hena com - 3. travnja 2021.)

Tendenciozno želi izraziti afirmativno q.e.d. iliti što je trebalo dokazati: "Da i sretan čovjek može napisati roman"... (ali kakav, ne mogu odoljeti: skoro pa "chick-lit" da nije pametnih provodnih priča). Odlično.

(Pavao Pavličić, "Kužni pil", Mozaik knjiga - 10. travnja 2021.)

Dakle, kako pisac nije imao nešto posebno društveno/idejno/politički/misaono zapetljavati, moglo bi se zaključiti da je riječ o dobro napisanom - beznačajnom romanu. Ili bi, možda, autoru, nakladniku i uredniku bilo prihvatljivije kad bih rekao da je roman značajan, ali loše napisan. E, pa baš ne: neka stoji ono prvo!

(Franjo Janeš, "Petlja", Hena com - 17. travnja 2021.)

Fundina knjiga ne može se čitati neobavezno, ležerno, lagodno u fotelji, uz kavu i cigarete, već treba za svako čitanje odjenuti crno odijelo.

(Željko Funda, "Lepoglava", Disput - 1. svibnja 2021.)

"Dum spiro, spero" proza je o krajnjim pitanjima i po tome je sjajno štivo preporučljivo onima od 25 - 45 - 75 godina.

(Pero Kvesić, "Dum spiro, spero", In.Tri - 8. svibnja 2021.)

Roman nije baš lako čitljiv, pun je dramskih rezova i filmskih kadriranja, što nesvikla čitatelja može nervirati, ali sve to ništa ne utječe na dojam estetički kvalitetne pripovjedne smionosti.

(Elvis Bošnjak, "Gdje je nestao Kir", Hena com - 15. svibnja 2021.)

Ove su crtice baš pjesničko-filozofijske meditacije, polemične prema društvenom, kulturnom, duhovnom, književnom, pa čak i političkom redu stvari kojeg se Popović odrekao.

(Edo Popović, "Kako sam brojio ružičaste robote", OceanMore - 22. svibnja 2021.)

Što dobijemo kad se među koricama knjige okupe pokojni, pametni ljudi koji ponešto ćakulaju o likovima gđe Matijašević? Pa, ne nešto bolje od teatarskih komada a la Miro Gavran.

(Željka Matijašević, "Obrane okusa smrti", Durieux - 29. svibnja 2021.)

Kad nas biografski roman odbija voditi kroz nečiji život, mojoj se malenkosti diže preostala kosica na tintari.

(Marko Gregur, "Vošicki", Hena com - 5. lipnja 2021.)

Gđa Sajko, kao nositeljica Ordena viteza za književnost i umjetnost Republike Francuske (ma bravo, čestitke), morala bi jedno ovakvo pjesničko opće mjesto znati bolje barem od ovakvih koje njeno "djelo" ne drže romanom vrijednim pažnje! Točka.

(Ivana Sajko, "Male smrti", Fraktura - 10. srpnja 2021.)

Odmjeren, uglancan, lakonički stil Ivane Bodrožić baš je novost u "ženskom pismu" koje je ili sentiš-vodnjikavo ili kaktus-plamteće.

(Ivana Bodrožić, "Sinovi, kćeri", Corto Literary - 17. srpnja 2021.)

Zbirku nejasno predočenih smrti na kraju iskupljuju dvije briljantne priče "Japanka" i "Animator šopinga", koje bih smjestio na sam vrh hrvatskih kratkih priča!

(Željko Funda, "Priče o smrti", Matica hrvatska Osijek - 28. kolovoza 2021.)

Autor je upao u jednu formu mlakosti, poznatiju kao fakin, politička bio-korektnost iliti empatija prema svim živim bićima.

(Marinko Koščec, "Sami", VBZ - 4. rujna 2021.)

Tko može "misli pokriti trepavicama", veliki je majstor propovijedanja. "Okretište" smatram odličnom knjigom.

(Damir Karakaš, "Okretište", Disput - 25. rujna 2021.)

... sve ispričano u nekoj "tvrdoj" varijanti zagrebačke kajkavštine, čitko/pitko, samo je šteta što su sve priče kratke (premda ih čitatelj nastavlja u svojem duhu - kud ćeš većeg komplimenta!)

(Borivoj Radaković, "Ne plači, dušo", VBZ - 2. listopada 2021.)

Za pjesnika, esejista i kulturologa ovaj "otvoreni meta-roman" više je nego visokoga domašaja u cjelokupnoj hrvatskoj tekstualnosti.

(Đorđe Matić, "Niotkuda s ljubavlju", Naklada Ljevak - 16. listopada 2021.)

"Neminem" je čudnovati kljunaš nove hrvatske beletristike, skoro pa roman, a ipak prije - pamflet.

(Vedran Kukavica, "Neminem", Artikulacije - 23. listopada 2021.)

"Horror vacui" neka propadne u svojoj beznačajnosti, drugo nije zaslužila ova ispovjedna proza koja nije roman!

(Staša Aras, "Horror vacui", Hena com - 30. listopada 2021.)

Kopjarov je izričaj jednostavan, jasan, lakonički, sve se događa brzo, bez suvišna pametovanja. Jedan od novih vrhunaca hrvatske proze.

(Mladen Kopjar, "Depilacija", Naklada Ljevak - 6. studenoga 2021.)

Prenatrpana klišejima (koje mi se ne da niti navoditi), kič zapažanjima "kao u ljubiću". Ma što "kao" kad to ova knjiga nezasluženo i jest.

(Zoran Pilić, "Pavelova prava ljubav", Hena com - 13. studenoga 2021.)

"Kartografija ljubavi" posebno je zbog elegantnog, ponekad malo "zmuljato" stila visokovrijedna činjenica u našoj tekstualnosti.

(Helena Sablić Tomić, "Kartografija ljubavi", Naklada Ljevak - 27. studenoga 2021.)

Hajde uvaženi g. Ferčec, zajebavajte neke druge bedake po bijelom svijetu, a za nas ovdje, molim, prosim lepo, dajte pišite kraće i barem sintaktički normalno.

(Goran Ferčec, "O životu radnica krajem dvadesetog stoljeća", Fraktura - 4. prosinca 2021.)

Nuhanović je majstor lakonskoga izričaja, uvijek spreman za verbalne doskočice. Lako se uhvatiti za ljepak njegove uvjerljivosti.

(Gordan Nuhanović, "Zavod za apatiju", Naklada Ljevak - 11. prosinca 2021.)

Sitničavo dozlaboga bilježi svaku crticu na tuđem licu, broji kišne kapi, sluša kako raste trava.

(Martina Vidaić, "Stjenice", Naklada Ljevak - 18. prosinca 2021.)

Sve skupa njegova je travestije tek šuć-muć pa prolij pisanija.

(Ivan Aralica, "Mačke i macani", Školska knjiga - 24. prosinca 2021.)

Ne mogu reći "o čemu se radi" u ovoj zbirci. Iznuđeno pičkaranje toliko je repetitivno da se smisao teksta gubi između pičke i kurca.

(Vedrana Rudan, "Puding od vanilije", VBZ - 5. veljače 2022.)

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
18. srpanj 2022 02:52