“Sva djeca Mediterana imaju jednu jedinu želju, koju spoznaju dok odrastaju i koja ih prati dok ne umru. Ona žude za intimom, doma, vlastitih misli i života.
Žude za onim što uglavnom nemaju i do čega malo koji od njih dođe. Toliko žude da su spremni otić na kraj svijeta, samo da je dobiju. Život provedu bježeći, a malo kada to i osvijeste. Jednako bježe oni koji su zauvijek otišli, kao i oni koji ostanu. Bjegovi ovih koji su ostali su puno teži, jer su unutrašnji i moraju ostat nevidljivi”, tankoćutno opaža Dragan Markovina u “Drvenom podu”, otvornoj priči male velike knjige “Usamljena djeca juga” (izdavač: Libros, Split) koja se upravo zakotrljala iz tiskare.
Portret grada
Samosvojan, znanstveno opremljen i argumentiran povjesničar (knjige: “Između crve...
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....