Kada je prije tri godine, u svojoj trideset i sedmoj, iznenada otišao Nikola Ivanda, mnogobrojni zapisi o prekidu jednog mladog života opraštali su se od talentiranog redatelja i scenarista. No, nitko tada nije zapisao kako je otišao i pisac, jer tada to još nismo znali, ako nismo pripadali krugu njegovih bližnjih. Naknadno se prisjećam kako sam na njegovo ime naišla, primjerice, u zborniku “Plimaši” iz daleke 1997. godine ili povremeno na stranicama časopisa.
No, do svoga preranog odlaska Nikola Ivanda nije objavio samostalnu knjigu, pa je percipiran eventualno tek literarnim povremenikom, što nakon posthumnog objavljivanja zbirke priča više ne odgovara istini. Danas je bespotrebno nagađati je li razlog što se pozamašna prozna ostavština ranije nije publicirala autorova že...
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....