Književnici Miljenko Jergović, Ivan Lovrenović, Ivica Đikić i Željko Ivanković ovog su tjedna, zbog nezadovoljstva reakcijom na blajburšku misu u Sarajevu, istupili iz bosanskohercegovačkog centra P.E.N.-a.
Trojica književnika, svi osim najmlađeg Đikića, su tzv. članovi-osnivači tog centra koji je nastao u ratnim danima 1992. Na istupanje ih je potaknula reakcije 42 člana P.E.N.-a, koji su uoči mise za blajburške žrtve održane u sarajevskoj katedrali 16. svibnja zatražili njezino otkazivanje, navodeći da se radi o misi za “fašiste i njihove simpatizere”.
Jasna obrazloženja
Četvorica književnika objavila su svoja očitovanja uz zahtjev za brisanja iz članstva u P.E.N.-u na internetskim stranicama ivanlovrenovic.com i jergovic.com, što su prenijeli brojni mediji u cijeloj regiji. O njihovom smo potezu razgovarali i s Josipom Mlakićem, piscem i scenaristom iz Bosne i Hercegovine, koji je i sam do prije nekoliko godina bio član istoga centra P.E.N.-a.
Prije koji dan Mlakić je za Večernji list izjavio da bi, da nije odstupio iz ove udruge već prije, to učinio sada, skupa s četvoricom drugih književnika. - Moji su razlozi izlaska iz P.E.N.-a BiH prije nekoliko godina bili nešto drugačiji od ovih koje su imali Jergović, Lovrenović, Ivanković i Đikić, no, što se tiče njih, mislim da su u svojim obrazloženjima zbog čega su tako postupili bili sasvim jasni. Tu ne treba tražiti nikakav dublji smisao. Mislim da se vrlo jasno može uočiti razlog svakoga od njih. Dovoljno je pročitati njihova obrazloženja toga postupka – kaže nam Mlakić.
Miljenko Jergović naveo je u svojem obrazloženju da više ne nalazi “svjetonazorske, kulturne ni identitetske veze” današnjeg P.E.N. centra BiH i onoga koji je osnivao. Pa smo i Mlakića upitali smatra li da se ova organizacija u nešto manje od 30 godina svojega postojanja promijenila i odmaknula od svojih početnih postavki, koje su, među ostalim, bile zasnovane na multikulturalnim načelima.
- Zapravo se s P.E.N.-om dogodilo ono što se dogodilo i s Bosnom i Hercegovinom općenito. Sve su se vrijednosti promijenile, taj zaokret pokazuje da živimo u jednome društvu koje se zapravo raspada i koje u pravoj mjeri, da se tako izrazim, i ne postoji. Dakle, to je samo odraz stanja u društvu, ništa više od toga - smatra Mlakić.
Osvrće se i na osobne razloge zbog kojih je prije nekoliko godina izašao iz ove udruge. - Ja sam nastradao kao neka vrsta kolateralne štete unutar klanovskih obračuna unutar P.E.N. centra koji su se tada odvijali. U toj situaciji nisam ja osobno bio glavna meta napada, tu je ulogu imao Edin Pobrić. On je u tome periodu bio urednik časopisa Novi izraz, a ja sam skupa s njime bio u uredništvu.
Tu sam napustio centar iz principijelnih razloga, nisam želio sudjelovati u igricama jer mi to ne treba, niti mi je članstvo u tom smislu značilo toliko da bih pod svaku cijenu ostajao u jednoj takvoj organizaciji koja lakonski prolazi preko nekih stvari. To je bila banalna priča, no jednostavno se nisam nalazio u jednoj takvoj organizaciji pa sam je odlučio i napustiti - govori književnik.
Iako se ne slaže s nekim načelima za koja se zalaže P.E.N. BiH, Mlakić ne smatra da se radi o organizaciji koja može manipulirati javnim mnijenjem. - Ne bih rekao da je bosanskohercegovački P.E.N. udruga koja može vršiti bilo kakvu vrstu manipulacije. Taj književni svijet je, priličnim dijelom i vlastitom zaslugom, toliko marginaliziran u društvu da je gotovo pa kompletno nevidljiv, ne postoji. Svaki taj njihov, pod navodnim znacima, doprinos, je nebitan – kaže Mlakić.
Stereotipi
Dodaje da je cijela situacija oko P.E.N.-a iznimno kompleksna te da je za njezino razumijevanje nužno iznimno poznavanje trenutnoga stanja u Bosni i Hercegovini općenito. - A bojim se da se u Hrvatskoj ona prilično površno gleda, što sam primijetio čak i kod nekih svojih prijatelja koji su u Zagrebu, a koji bi kao novinari ili književnici o tome svemu trebali znati malo više. I oni prilično podliježu nekim stereotipima koji se vrte iz godine u godinu i koji se mehanički i površno preuzimaju, pa se na temelju njih gradi nekakva slika o nama ovdje, u Bosni i Hercegovini.
To je ono što ja uvijek zastupam, svatko treba pisati o onome što jako dobro poznaje, tako da ne dolazi do ovakve vrste nesporazuma – priča, pa dodatno pojašnjava što točno smatra pod tu krivu percepciju: - U Zagrebu se često krivo interpretira kompletna situacija u Bosni i Hercegovini, pogotovo ako se gledaju raniji periodi. Recimo, način djelovanja Stipe Mesića koristi se kao oruđe djelovanja protiv tamošnjeg HDZ-a.
Dakle, ako se sotoniziraju ovdašnji Hrvati ili vodstvo HDZ-a koji u tome svemu ne igra baš lijepu ulogu kada je riječ o nama Hrvatima koji smo u BiH, tako se u Hrvatskoj jednostavno kupe neki jeftini politički poeni od te populacije koju bih, u nedostatku boljeg izraza, mogao nazvati salonskim ljevičarima, ili, kako ih ovdje zovem, antifašistima pod navodnim znacima. Iako tu od antifašizma nema ni a. To su vam antifašisti koji se tako deklariraju otprilike kao što celebrityji koji nose fejk dizajnerske krpice – zaključuje Mlakić.
Mesić i Jasenovac
Inače, on je i sam napisao tekst o ovoj situaciji, izvorno objavljen na portalu Bljesak, gdje se, među ostalim, osvrnuo upravo na Stipu Mesića kojeg je spomenuo i u našem intervjuu. “Njegove izjave o Jasenovcu iz 1992. spadaju u nešto najbesramnije što je izrečeno u Hrvatskoj u posljednjih 30-ak godina, rame uz rame s izjavom Nedjeljka Mihanovića koji je Jasenovac prikazivao kao neku vrstu kulturne institucije u kojoj se igrala Tijardovićeva ‘Mala Floramye’.
Koji je Stipe Mesić pravi? Onaj koji opravdava zločin na Bleiburgu ili onaj koji relativizira ustaške zločine koji su se dogodili u Jasenovcu? To je zapravo jedan te isti mentalni propuh, iz iste, opskurne berijevske glave koja u smaknućima bez suda ne vidi ništa sporno”, napisao je Mlakić.