Preminula je Joan Didion, velikanka koja je bila jedna od vodećih persona "novog novinarstva", žena koja se proslavila zapisima o kalifornijskoj kulturi 60-ih, te istaknula kao spisateljica, javlja The New York Times. Umrla je u 87. godini u svojem domu na Manhattanu, od komplikacija koje su nastale kao posljedica Parkinsonove bolesti.
Didon se proslavila svojim serijalom tekstova koje je objavljivala u časopisu Life i u The Saturday Evening Postu, a u kojima se bavila postratnom Amerikom, s posebnim naglaskom na rodnu Kaliforniju. Pisala je oštro, ali raskošno, a njezine tekstove svjetski mediji nazivaju "kulturnim laboratorijem".
U svojim dvjema prijelomnim zbirkama eseja "Slouching Towards Bethlehem" i "The White Album", koje je izdala 1968. i 1979., pisala je, među ostalim, o hipijevskom pokretu, ekscentričnim figurama poput zrakoplovca i filmaša Howarda Hughesa te glazbi benda The Doors.
U svojem je pisanju Didion slijedila načelo Normana Mailera, bavila se "snažno personaliziranim novinarstvom u kojem je lik naratora jedan od elemenata preko kojih čitatelj na koncu i pristupa samome iskustvu".
Privlačila su ju mjesta na kojima se događaju nevolje, zanimale su je osebujne persone i kaos. U jednom eseju, naslovljenom "The White Album", citirala je zapis iz jedne bolnice, u koju je stigla sa simptomima vrtoglavice i mučnine.
"S njezinog stajališta, ona živi u svijetu u kojem ljude pokreću čudnovate, konfliktne i, ispred svega, devijantne motivacije koje ih neizbježno obvezuju na sukobe i neuspjeh", stoji u tome zapisu, koji sjajno opisuje arhetipe njezinih romana, eseja i reportaža.
Njezini kolege smatraju da joj je najveći talent bio dokumentiranje vremena.
"Uspjela je analizirati duh 60-ih i 70-ih kroz idiosinkratičan i osoban – odnosno onaj koji je na prvu osoban – način pisanja. Bila je savršeno usklađena s vremenom, imala je pomalo paranoidan, pomalo histeričan, senzibilitet u kojem se lako uzrujavala. Bila je to savršena konjukcija za pisca u tome trenutku", rekla je o Didion spisateljica Katie Roiphe.
Nakon svoje renesansne faze, okrenula se pisanju o politici, s posebnim naglaskom na građanski rat u El Salvadoru, a zanimali su ju i kubanski emigranti u Miamiju. Fascinaciju objema temama je na koncu i ukoričila, u knjigama "Salvador" i "Miami".
"Nije imala straha, bila je originalan i sjajan promatrač", rekao je o Didion Robert B. Silvers, urednik The New York Review of Books, časopisa koji je njezine tekstove počeo objavljivati ranih 70-ih. "Bila je iznimno skeptična prema konvencionalnom pogledu na svijet i briljantna u pronalaženju osobe ili situacije koja bi joj pokazala širu sliku. Bila je velika reporterka", rekao je Silvers.
Didion je, inače, bila rođena 5. prosinca 1934. godine u Sacramentu. Otac joj je bio vojna ličnost, a majka kućanica, a tijekom II. svjetskog rata su selili po Americi, da bi se po kraju rata ponovno vratili u Sacramento.
Kao tinejdžerica je Didion na pisaćoj mašini pretipkavala Hemingwayjeve romane, da bi istražila kako ih je on stvarao. Bila je oduševljena njegovim kombiniranjem dijaloga i tišine. A još jedan značajan utjecaj na njezinu formativnu fazu bio je i Joseph Conrad.
Studirala je engleski jezik na Berkeleyju, a već se kao studentica prijavljivala na razne natječaje za kratke priče. Preko takvih je poziva 1965. godine uređivala jedan broj časopisa Mademoiselle, a već godinu kasnije je pobijedila na esejskom natječaju kojeg je raspisao Vogue. Odbila je nagradni put u Pariz te odmah počela raditi u magazinu, u kojem je brzo napredovala i do mjesta urednice rubrike za fičer tekstove. "U naslovima je sve moralo biti na mjestu. Svaka riječ, svaki zarez", rekla je jednom prilikom.
1964. godine udala se za Johna Gregoryja Dunnea, pisca u Time časopisu, s kojim je nekoliko godina bila prijateljica. U to je vrijeme počela pisati scenarije. Posvojili su kćerkicu, koju su nazvali Quintana Roo, a ime su joj pronašli na karti Meksika. Suprug joj je umro od srčanog udara 2003. godine, a dvije godine kasnije preminula je i Quintana, i to od sepse, koju su prouzročili problemi s gušteračom.
O tim je velikim tragedijama Didion pisala u knjizi "The Year of Magical Thinking", koja je kasnije adaptirana i u predstavu na Broadwayju, u kojoj je glavnu ulogu odigrala Vanessa Redgrave.
Didion je svoju karijeru gradila u tri smjera. Bila je reporterka, scenaristica i spisateljica. Govorila je kako joj je novinarstvo donijelo uvid u živote drugih ljudi koji su joj omogućili pristup informacijama koje su hranile njezinu fikciju. "Nešto me u nekim situacijama smeta pa napišem sve o tome kako bih saznala što mi točno ne odgovara", rekla je The Paris Reviewu 2006. godine.
Skupa sa svojim suprugom je napisala "Panic in Needle Park", priču o manhattanskim ovisnicima, u kojoj je glavnu ulogu odigrao Al Pacino. Bila je to njegova prva glavna uloga, a odigrao ju je 1970. godine. Ona i suprug dosta su radili zajedno. Treći scenarij kojeg su obrađivali bio je "A Star is Born", odlučilii su ga modernizirati i vratiti u rock'n'roll eru, a izveli su ga Barbra Streisand i Kris Kristofferson. Film je bio veliki uspjeh.
Njezin je život inspirirao brojne, pa je tako 2015. objavljena njezina biografija "The Last Love Song", koju je napisala Tracy Daugherty, dok je dvije godine kasnije snimljen i Netflixov dokumentarac "Joan Didion: The Center Will Not Hold", kojeg je producirao i režirao Griffin Dunne.