Jučer je umro Leonardo Kovačević, urednik za teme filozofije na Trećem programu Hrvatskog radija.
Rođen je 1975. u Novoj Gradišci, filozofiju je diplomirao na Filozofskom fakultetu Družbe Isusove.
S Vesnom Vuković uređivao Transverzalni program u Multimedijalnom institutu (MAMA). Bio je urednik časopisa Up&Underground. Prevodio je s s francuskog (Baudrillard, Racine, Levinas, Derride...), autor je knjiga Demokino - Virtual Biopolitical Agora i Društvena odgovornost kapitala. Bio je i jedan od organizatora Subversive Film Festivala.
S Hrvatskog radija su, među ostalim, napisali: Iznenada je umro naš kolega i prijatelj, urednik na Trećem programu Hrvatskoga radija. Studirao je filozofiju i teologiju, a na Trećem programu uređivao je emisije koje se bave filozofskim pitanjima (Svjetovi i nazori, Ogledi i rasprave), ali i putopisnu emisiju (Mikrokozmi). Uređivao je i Forum trećeg programa, a bio je i urednik Zbornika Trećeg programa. Prevodio je i pisao, autor je knjiga Demokino – Virtual Biopolitical Agora i Društvena odgovornost kapitala.
Bio je dio različitih projekata kulturnog kluba MAMA, stručni suradnik Subversive Foruma i autor koncepta Kulturna infrastruktura, te član novog uredničkog kolegija gradskog nakladnika AGM-a koji je predstavljen na zagrebačkom Interliberu 9. 11. 2023. Prevodio je s francuskoga Baudrillarda, Rancièra, Levinasa, Derridu i druge autore. Imao je još mnogo ideja o novim projektima koje je htio raditi na Trećem programu, ali i izvan njega, na neinstitucuonalnoj kulturnoj sceni grada Zagreba. Obilježava ga njegova ponavljana izjava da je doista sretan jer voli svoj posao i nalazi na radiju prostor za svoje ideje koje su uvijek bile socijalno osviještene, jasnog društvenog naboja i usmjerenja u zaštiti prava svih manjinskih zajednica, rada i radničke klase, u borbi za širenje prostora kulture posebice neinstitucionalne kulturne proizvodnje, u borbi da okupi fragmentiranu kritičku javnost i promisli o novim oblicima njezina okupljanja, jer je, kako je sam rekao, „razvedena kao ogromni arhipelag“. U kratkom životu učinio je mnogo za Treći program i za kulturni život Zagreba.
Intervju je dao i portalu Novosti., gdje je govorio o projektu "Kulturna infrastruktura zajednice": "Gradski ured za kulturu prošle je godine prvi puta raspisao javni poziv za program Kultura i umjetnost u zajednici, a mi smo kao odgovor na taj poziv odlučili problematizirati funkcioniranje kulturne proizvodnje u Zagrebu, da ne ispadne da trebamo samo malo više ulja u tom stroju da bude bolje podmazan. Želimo promisliti temeljne probleme u kulturnoj proizvodnji ovoga grada, počevši od lokacija i zgrada koje nam za to trebaju, ali su nam jako važne i teme odnosa institucionalne i neinstitucionalne kulture i neravnopravnosti s obzirom na to da se neinstitucionalna kultura zadnjih godina doslovno bori za život, točnije rečeno od Hasanbegovićevog ministrovanja. Treba vidjeti kako ponekad i prilično sterilne institucije mogu postati nova kulturna žarišta u gradu, kako mogu udomiti udruge i zajednički planirati programe.
"Umro je naš najbolji prijatelj i drug" napisao je Nikola Devčić Mišo na društvenim mrežama, Petar Milat se oprostio riječima "Letaču moj". Redateljica Anica Tomić napisala je: "Zbogom dragi anđeoski čovječe....dijelili smo davnu mladost i filozofirali o svijetu koji će biti sjajan,plemenit i dobar...nastavljamo gore, a ja ću se truditi dalje za bolje sutra: ‘ima smisla...ima.. rekao si...u onoj našoj davnoj mladosti....‘ Počivao u miru vječni plemeniti,dobri,produhovljeni,posebni jedini Leonardo Kovačević ....nadoknadit ćemo ovo vrijeme šta nas život odnio".
U Francuskom institutu, u suradnji s Multimedijalnim institutom, u sklopu Subversivea razgovarao je s Didierom Eribonom, tema je bila "Je li vrijeme za klasni coming out?/Rasprava o knjizi Povratak u Reims"
Knjiga Povratak u Reims nezaobilazni je predmet rasprave posljednjih nekoliko godina, pogotovo u njemačkom i anglosaksonskom govornom području. Eribon proširuje Bourdieuov pojam autoanalize, pretvarajući ga u novi žanr koji osobnu ispovijest o podrijetlu i odrastanju povezuje sa sociološkom studijom i političkim manifestom. U knjizi se prikaz i analiza ideološke preobrazbe radničke klase izmjenjuje s prikazom sukoba autora i društvenih normi u procesu postajanja subjektom te s političkom artikulacijom sukoba ili preklapanja različitih društvenih identiteta.
Didier Eribon (1953) je francuski sociolog i filozof