U izdanju Profila izašla je knjiga "S"i bismo trebali biti feministi” nigerijske književnice Chimamande Ngozi Adichie, koju je ilustrirala Leire Salaberria, španjolska autorica mlađe generacije koja je slikarstvo diplomirala u Bilbaou. Na hrvatski ju je prevela Davorka Herceg-Lockhart.
U ovoj je knjizi nagrađivana spisateljica s američkom adresom Chimamanda Ngozi Adichie djeci prilagodila svoj čuveni TED govor istoga naslova koji je snažno odjeknuo u cijelome svijetu. Autorica se bavi pitanjima što znači biti feminist, zašto je rodna jednakost važna, kako promijeniti činjenicu da na važnim položajima u društvu još uvijek nema puno žena...
Iako u posljednje vrijeme postoji poprilično slikovnica za djecu koje se bave jakim ženama, ovo je jedna od rijetkih koja govori o važnosti feminizma, i o tome koliko bi feminizam trebao biti jak i za žene i za muškarce. Inače, ulomke iz spomenutog je TED talka iskoristila i Beyonce u pjesmi "Flawless". Podsjetimo, to je bio onaj čuveni nastup na MTV awards kad se iza nje projicirala definicija riječi feminist.
Kako se prvi put susrela s pojmom feministica, Chimamanda Ngozi Adichie objašnjava: "Okoloma je bio moj najbolji prijatelj. Bio je zabavan i pametan i uvijek je nosio kaubojske čizme. Stanovao je u mojoj ulici i bio mi je poput starijeg brata. Mogli smo razgovarati o bilo čemu i često smo se smijali. Okoloma je bio prvi koji me nazvao feministicom. Nisam točno znala što znači ta riječ, ali mu to nisam htjela pokazati. I zato nisam reagirala, već sam nastavila govoriti o knjizi koju sam pročitala. Ubrzo zatim otišla sam kući i potražila tu riječ u rječniku."
Chimamanda Ngozi Adichie rođena je 1977., a završila je poslijediplomski studij kreativnog pisanja pri Sveučilištu John Hopkins u Baltimoreu. Nedavno je dobila nagradu Women's Prize za roman "Polovica žutog sunca", a napisala je i romane "Amerikana" te "Purpurni hibiskus". Kako se susretala s mnoštvom predrasuda, pristala je biti "sretna afrička feministica koja ne mrzi muškarce i koja voli sjajilo za usne i visoke potpetice, i to zbog sebe, a ne zbog muškaraca". Autorica se prisjeća kako je njezina prabaka bila feministica iako tada nije bilo ovog pojma: pobjegla je od kuće da se ne bi udala za muškarca kojeg su joj nametali, udala se za muškarca za kojeg se željela udati, a kad su joj zato poželjeli uzeti imovinu, glasno se protiv toga pobunila.