Nije me bez veze već Lukin prijatelj i cimer Zrinko Dahija prozvao Nidža džiber. I nije mi baš bilo ugodno, ali znao sam da je istina. Išao sam i levatio, posuđivao i krao, razapet između nikad više i nikad dosta.
Popisat vas je preteško, a ni pamćenja nemam, samo krivnje uvijek pojedinačnu prevaru laž krađu nažicane pare i prodane knjige – stvari kojima sam kupovao život. Nekad zamišljam kako popisujem sve koje sam nekako sjebao i povrijedio pa im vraćam kao kod Kiša Andrić dinar po dinar, ali znam da si lažem i da to neću nikad jer ako smo se sreli, veća je šansa da sam te pokušao iskoristiti ili iskoristio nego da nije. Uvijek mi je trebalo para i svuda sam bio dužan. Posuđivao sam od profesora, susjeda, zubarice i slučajnih prolaznika pa kako ne bih od kolega, dilera, prijate...
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....