Novi hit film Ryana Goslinga je u kinima, a mi smo pročitali knjigu na temelju koje je nastao. Zanimljivo je što otkriva

Film ‘Projekt Spasitelj‘, u kojem glavnu ulogu igra Ryan Gosling, trenutno se prikazuje u kinima. Mnogima je njegova sjajna gluma i apsolutno čarobna priča o nevoljkom junaku, spašavanju svijeta i snazi prijateljstva privukla pozornost na roman autora Andyja Weira. Čak i oni koji, kao potpisnica ovih redaka, sebe ne smatraju ljubiteljima science fiction žanra, nakon filma su osjetili potrebu pročitati knjigu i provjeriti koliko on slijedi roman.

I, mora se priznati, prilično. Jasno, radnja romana, koji je objavljen u izdanju Lumena, proteže se na gotovo 500 stranica, pa su neke stvari morale biti skraćene. Uklonjeni su brojni sporedni likovi znanstvenika, a zadržani su samo najosnovniji, kako bi se mogla pratiti radnja. U knjizi otkrivamo odgovore na pitanja koja u filmu ne dobivamo, tako da zbog toga vrijedi pročitati roman. Osim toga, lijepo je i tečno pisan, a njegovi dijelovi koji se bave znanstvenim metodama i istraživanjima nisu dosadni, čak ni onima koji o njima ne znaju ništa i inače ih ne nalaze zanimljivima.

Prizor iz filma

Supplied By Lmk/landmark/profimedia

Priča počinje jednako kao i film – naš junak se budi. Ne zna ispočetka tko je, kako se zove i gdje se nalazi, pa sve otkriva korak po korak. Shvaća da je znanstvenik imena Ryand Grace, da je donedavno bio profesor u školi i da se na svemirskom brodu nalazi kao član misije koja ima zadaću spasiti svijet. Putuju do zvijezde Tau Ceti, na kojoj trebaju otkriti zbog čega astrofazi, mikroskopska bića koja žive u svemiru i hrane se energijom zvijezda, ne uništavaju taj planet. Oni su se, naime, raširili po Sunčevu sustavu i premda nisu krenuli prema našem planetu, ‘jedu‘ okolicu i zbog toga Sunce polako gubi svoj sjaj. Dovest će to do gladi, a vjerojatno i ratova, pa znanstvenici rade na tome da astrofage zaustave. Zato šalju svemirski brod do Tau Cetija, da otkrije što se tamo događa i zašto tom dijelu svemira oni nisu nimalo naškodili. Odgovori bi, nadaju se, mogli pomoći spriječiti astrofage u akciji u našem planetnom sustavu.

I tako Ryand počinje svoj put. Naprije otkrije da dvoje njegovih suputnika više nije živo. U filmu ne otkrijemo zbog čega su umrli, no u knjizi da. Naime, svi su putnici stavljeni u komu nakon lansiranja, kako bi lakše preživjeli dosadno putovanje u malom prostoru, koje traje nekoliko godina. I premda su svi oni imali ‘gen za komu‘, samo Ryand preživi put. Nedugo nakon toga susreće vanzemaljca – stvorenje koje naziva Kamenko, a koje dolazi s planeta Eridani. I on je došao na isto mjesto kako bi otkrio što se događa s astrofazima, jer prijete i njegovu planetu. Kamenko je neobično stvorenje – nalikuje velikom pauku, ali njegovo tijelo izgleda kao da je od kakvog kamena, zbog čega mu Ryand i daje ime Kamenko. Njih dvojica uspostave kontakt i počinje suradnja: najprije prevladavaju jezičnu barijeru, potom probleme s tlakom, a onda zajedno istražuju. Njihove znanstvene spoznaje zaista su uzbudljive, Ryandov izlazak u svemir drži nas u napetosti, a priča o tome kako je Kamenko jedini preživjeli od svoje posade, jer je druge ubila radijacija, rastužuje. Riječ je o dva osamljenika na istoj zadaći: spasiti svoj svijet.

Naslovnica romana

Lumen

Knjiga je mnogo šturija u prikazivanju razvoja njihova prijateljstva. Jasno, ono se gradi iz dana u dan i da, Kamenko promatra Ryanda kako spava. No, recimo, film se ne bavi stvarima poput trenutka kad Ryand pokušava liječiti Kamenka pa ga gotovo ubije, detalje Kamenkova načina prehrane (na čemu smo, nakon pročitane knjige, prilično zahvalni, jer to nije prizor koji bismo htjeli vidjeti) ili, recimo, problema vezanog uz prehranu Ryanda na samom kraju knjige. No, to su detalji koje treba otkriti posvećen čitatelj i savršeno je jasno da nisu preneseni na veliko platno. Ovako čitatelj postaje neka vrsta literarnog arheologa priče – iskopava sloj po sloj, otkriva stvari koje se na prvi pogled ne vide, veže se za likove i suosjeća s njima – s njihovom srećom, tjeskobom, nestrpljenjem... I to je ono što roman čini dobrim – film ga nije ni najmanje pokvario. Spojleri, naime, ne smetaju da se uživa u baš svakoj stranici.