Ovako je to izgledalo gotovo četiri desetljeća: ideš u grad, prođeš Preradovićevom, kroz izlog mahneš Jasni. Sastavilo se nebo sa zemljom, nemaš kišobran, gurneš vrata, uđeš u knjižnicu, i tamo je Jasna. Treba ti hitno knjiga, nazoveš Jasnu u nedoba, ona ti kaže da te ujutro čeka knjiga na pultu. Promocije knjiga nisu baš kao vjenčanja i sprovodi, ali često jesu slavlja za svoje autore: na početku Jasna uvijek kaže nekoliko prigodnih, vješto složenih rečenica (rado bih da si ih se sam sjetio…), a onda stane negdje u stražnji red i pažljivo sluša do kraja. Nekad tako i triput na dan. Uvijek prisutna, uvijek pribrana, s dobrim osjećajem za humor, nepretenciozna zafrkantica štreberskog pristupa poslu… što sad, mogu i priznati, sigurno nisam jedina: mnogima od nas, u teške dane, ne zbog vre...
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....