Salman Rushdie je uvijek imao rečenice koje su odvaljivale glavu, kao šamar iskusnog štemera. U "Sotonskim stihovima", opisujući stan u kojemu je živio prognani vjerski vođa – aluzija na Homeinija bila je očita, i uvijek sam mislio da je piscu glava bila ucijenjena na ovoj osobnoj razini – on piše: "soba kupljena u radnji, na metar, imitacija života, maskina maska". Tako i u novom romanu "Quichotte" odjednom odvaljuje: paranoja je uvjerenje kako svijet ima značenje na skrivenoj razini, neprijateljsko prema otvorenoj, apsurdnoj razini, i da je entropija (a ovo su dva načela svemira) uvjerenje da je život besmislen. Rushdijev pripovjedač kaže: ako je tako, ja pripadam prvoj grupi, paranoicima. Kao i lucidni komentari suvremenosti: danas...