Paola Dmitrijevna Volkova bila je povjesničarka strane umjetnosti i jedna od zanimljivijih predavača na Fakultetu za scenarij na Svesaveznom državnom institutu za kinematografiju Gerasimov u Moskvi.
Jedno od predavanja posvetila je dugogodišnjim istraživanjima spiritizma velikih ruskih znanstvenika Mendeljejeva i Vernadskog, i to područje ozarilo je lica mladih studenata Tihona Ševkunova, Ivana Lošćilina i Sašu Oljkova. Počeli su proučavati traktate Mendeljejeva i Vernadskog, u kasnim noćnim satima nalazili bi se u studentskim sobama i održavali “odnos s tajanstvenim silama koje su ih privlačile kao droga”.
Pa di si, Bonaparte, kako zdravlje?
Tako bi im se u tim seansama znao javiti Napoleon, pa Sokrat, a ponekad bi im se javila preminula baka jednog od prijatelja. Jednom im se u ljeto 1980. javio i Staljin koji je otkrio da će novi vođa biti Mihail Sergejevič Gorbačov. Tri mjeseca kasnije, Gorbačov će postati član Politbiroa.
No, Tihon i prijatelji najviše su uživali u razgovoru s “Gogoljevim duhom” jer se “taj duh uvijek izražavao živopisno, jezikom s početka XIX. stoljeća”.
No, posljednjih nekoliko seansi Gogolj im se počeo žaliti, bilo mu je nepodnošljivo teško.
- Kako da vam pomognemo - pitali su ga mladi studenti.
- Doista me želite spasiti? Spremni ste - pitao je duh.
- Da, da, spremni smo. Ali što da radimo, vi ste na drugome svijetu - gorljivo su se odazvali.
- Dragi moji dečki. Ako ste se doista spremni sažaliti nad patnikom... - čulo se s druge strane stola.
- Naravno! Recite samo kako - navaljivali su studenti.
- O, ako je tako... Onda ću ja... U tom slučaju bih vam ja dao... otrov.
Ovako otprilike glasi jedan od upečatljivijih ulomaka knjige “Nesveti sveti i druge priče” ruskog pravoslavnog svećenika Tihona Ševkunova, nedavno izabranog za episkopa Ruske pravoslavne crkve, za kojeg se čvrsto vjeruje da je duhovnik i osobni ispovjednik ruskog predsjednika Vladimira Putina. Knjiga “Nesveti sveti i druge priče” u Rusiji je objavljena krajem 2011. godine, vrlo brzo postala je najprodavanija knjiga u Rusiji nakon Biblije, tiskana je u milijunima primjeraka, prevedena je na desetke jezika, a sredinom listopada ove godine doživjela je i hrvatsko izdanje zahvaljujući nakladničkoj kući Verbum.
Kumo, izgori ti četka
U knjizi otac Tihon na gotovo 450 stranica detaljno i živopisno opisuje svoj život tijekom ateizma i nakon obraćenja, nepoznati svijet ruskih manastira, susrete s mudrim starcima, razgovore s brojnim duhovnicima, iskustva mučenika gulaga, ali i vrlo vjerno opisuje kako je izgledao egzorcizam, po ruskom otčitka, koji je izvodio otac Adrian i kojem su prisustvovali i neki komunistički visokopozicionirani djelatnici.
Među brojnim živopisnim likovima svoje mjesto u knjizi našla je i Klaudija Evgenjevna, punica ruskog maršala Georgija Konstantinoviča Žukova, koju je mjesecima odbijao posjetiti. Ipak, nakon jednog poziva, odlučio je otići k njoj.
Izvan knjige, otac Tihon zapravo je utjelovljenje klasičnog ruskog nacionalista, što on sam jasno pokazuje svojim izjavama.
Demokracija je loša zbog slabljenja utjecaja Ruske pravoslavne crkve, cenzura je poželjna u Crkvi i u društvu, Putin je odabran Božjom providnošću, a Kosovo je Srbija, vjeruje Tihon.
Nedavno je održao i predavanje o Februarskoj i Oktobarskoj revoluciji, koje je nazvao virusom i infekcijom koja je tada zarazila Rusiju. Zahvaljujući tom virusu, smatra otac Tihon, u cijelom 20. stoljeću živjeli su u uvjerenju da je Carska Rusija bila tamnica naroda, neobrazovana i zaostala država. Prema njegovu mišljenju, do Prvog svjetskog rata Rusija je bila peta ekonomija svijeta.
Otac Tihon rođen je 1958. u Moskvi kao Georgiji Aleksandrovič Ševkunov u “nevjerničkoj obitelji”.
Studij završava 1982. godine, a nakon mučnih iskustava sa spiritizmom, okreće se vjeri. Krsti se u jednoj moskovskoj crkvi, a kako nema vjernika u obitelji i među prijateljima, za kumu mu je određena jedna od čistačica crkve.
Nakon krštenja odlazi u pravoslavni Pskovsko-pečerski manastir, jedini manastir koji je za komunizma ostao otvoren, i ondje susreće Ivana Krestjankina, jednog od najutjecajnijih vjerskih lidera, koji će mu uskoro postati duhovni otac.
Svoj odnos s ocem Ivanom Tihon vrlo detaljno opisuje u knjizi, a sam ga naziva jednim od najvećih proroka ovog vremena.
Nakon toga radi u izdavačkom odjelu Moskovske patrijaršije, 1991. postaje monah, a iste godine i pravoslavni svećenik.
Trenutačno je član Najvišeg savjeta Ruske pravoslavne crkve za crkvena pitanja, glavni urednik portala Pravoslavie.ru, no mnogi vjeruju da ima mnogo veći utjecaj u Ruskoj pravoslavnoj crkvi i ruskoj državi nego što to pokazuje njegov svećenički rang.
U svojih 16 godina svećeničke službe postao je akademik Ruske akademije prirodnih znanosti, bio je savjetnik ondašnjem predsjedniku Medvedevu za kulturu i umjetnost, a od lipnja 2012. član je Društvenog savjeta Ministarstva kulture, kad je Vladimir Putin treći put postao predsjednik Rusije.
Kako su se otac Tihon i Putin upoznali?
Postoji više verzija.
Prema jednoj, upoznali su se početkom 90-ih godina kad je otac Tihon boravio u Sretenjskom manastiru u Moskvi, koji je bio udaljen samo blok od Lubjanke, sjedišta nekadašnjeg KGB-a, danas FSB-a, u kojoj je radio sam Putin.
U knjizi otac Tihon ne spominje Putina, ali spominje da je stigao u taj manastir i po čijem nalogu ga je odabrao.
Ja sam Ševkunov, Tihon Ševkunov
Tihonovo i Putinovo poznanstvo mnogi, pak, vežu s prometnom nesrećom koju je 1993. godine doživjela Ljudmila Putin, prva supruga ruskog predsjednika. U automobilu je bila i njihova kći Katja, a događaj je navodno natjerao Putina da preispita svoj život i okrene se vjeri.
Prema trećoj verziji, upoznali su ubrzo nakon što je Putin prvi put postao predsjednik Rusije 2000. Tada se susreo s ocem Krestjankinom, Tihonovim duhovnim ocem, a u razgovoru su ostali, kako je tada priopćila Ruska crkva, punih sat vremena.
Sam Tihon poznanstvo s Putinom ne niječe, a njegov utjecaj na predsjednika ne potvrđuje, ali i ne opovrgava.
- Putin je samostalan, i ta njegova osobina sve se više kristalizira. To raduje jedne, do panike dovodi druge. On je predsjednik kojeg kontrolira samo Bog, ljubav prema Rusiji i zdrav razum.
Otac Tihon više je puta za Putina govorio da je riječ o pravom pravoslavnom kršćaninu, o čovjeku koji se pričešćuje i ispovijeda “koji uistinu voli Rusiju na čije je čelo došao Božjom providnošću”, kako je rekao u jednom intervjuu.
Veza između Putina i oca Tihona preko KGB-a nije dokazana, iako je KGB imao svoje ljude u Ruskoj pravoslavnoj crkvi, među kojima je bilo i nekoliko episkopa.
Bez obzira na način kako su se sreli, gotovo je sigurno da otac Tihon ima veliki utjecaj na Putina. Još 1990. Tihon je napisao članak “Država i crkva”, u kojem vrlo jasno kritizira demokratski sustav zbog njegove uloge u slabljenju utjecaja Ruske crkve u državi, a kad je riječ o cenzuri, vrlo je otvoren kako u Crkvi, tako i u samom društvu.
Jedan od njihovih posljednjih susreta bio je u svibnju ove godine u Sretenjskom manastiru, a jedna od tema bila je gradnja nove crkve koja će biti posvećena svima koji su zbog vjere ubijeni u sovjetskom režimu.