Nagrada Ksaver Šandor Gjalski za 2021. ide u ruke Zorana Feriću za roman “Putujuće kazalište”, tako je odlučio žiri u sastavu Dubravka Oraić Tolić (predsjednica), Sofija Keča, Ingrid Lončar, Ivica Matičević i Boris Domagoj Biletić, jednoglasno, elektronskim glasovanjem.
U konkurenciji je bilo šezdeset prijavljenih naslova, u uži su izbor ušli "Putujuće kazalište" (V.B.Z., Zagreb, 2020.) Zorana Ferića, "Štajga ili put u maglu" (Fraktura, 2021.) Ivane Šojat i "Glagoljski misterij" (Naklada Ceres, Zagreb, 2021.) Sanje Ždralović.
Autentičnost
U obrazloženju nagrade Prosudbeno povjerenje kaže da se Ferićev roman u ovogodišnjoj ponudi autora i naslova izdvojio svojom tematskom obuhvatnošću, epskom širinom i stilskom autentičnošću.
Pet stotina stranica “Putujućeg kazališta” romansirana je autobiografija na granici fikcije i zbilje, provjerljivih biografskih činjenica i literarizacije stvarnih ljudi i događaja. “U prepoznatljivu autorskom pripovijedanju Ferić je ispisao obiteljsku sagu u tri generacije na podlozi povijesnih zbivanja u Hrvatskoj i Europi tijekom 20. stoljeća, od Prvoga svjetskog rata i Listopadske revolucije do hrvatskoga Domovinskog rata. Posebnu draž romana čini nekoliko potresnih ljubavnih priča koje svojom ljepotom i tragikom svaka na svoj način nadvladavaju ratove i revolucije, mržnju i ideologije.
Lik koji se u različitim sekvencijama i motivima provlači kroz cijeli roman pripovjedačev je djed s majčine strane, ruski emigrant židovskoga podrijetla, po zanimanju kirurg, a po vokaciji slikar Benjamin Bernstein. Bježeći iz Petrograda u doba Listopadske revolucije, našao se u Parizu te nekim čudom dospio u Zagreb, gdje je kao kirurg u Vinogradskoj bolnici upoznao medicinsku sestru, djevojku iz Zlatarske ulice na Trešnjevci, koja će postati autorova baka. Druga obiteljska linija vodi nas na Banovinu, gdje se u Hrvatsku Dubicu iz ruskoga zarobljeništva vratio pripovjedačev pradjed. Jedna od njegovih kćeri bježi sa srpskim glumcem i vlasnikom putujućega kazališta Petrom Ćirićem koji glumi Petra Zrinskoga, te postaje pripovjedačeva baka po ocu.
Nostalgija i pijetet
Baka po majci umire od tuberkuloze, djed Benjamin nestaje u vrijeme Drugoga svjetskog rata u nerazjašnjenim okolnostima, pa autorovu majku odgaja njezin ujak, poduzetnik Stjepan, koji će izgraditi kuću na Zelenjaku u kojoj i danas živi autor. Za Drugoga svjetskog rata autorova majka nosi u ruci katolički molitvenik kao zaštitni znak, a otac sudjeluje u probijanju Srijemske fronte i na kraju pod stare dane doživljuje da preostale mještane u Dubici u Domovinskome ratu strijeljaju četnici. Dok sve obiteljske ljubavne priče ispisuje s nostalgijom i pijetetom, vlastito pubertetsko sazrijevanje i tjelesne opsesije autor opisuje bez maske u poznatome brutalnom stilu.”, stoji u priopćenju Prosudbenog povjerenstva kojega je potpisala Dubravka Oraić Tolić.
Ocjenjuju da “živo impostirane likove pratimo u velikim vremenskim lukovima i u različitim prostorima, od Zagreba do Petrograda, od Pariza i Tangera do Hrvatske Dubice i Srijemske Mitrovice, od Trešnjevke do Šalate i Zelenjaka, gdje upoznajemo i prepoznajemo autora. Premda autor ne skriva svoja politička uvjerenja, roman je nadideologijska obiteljska kronika i povijesna freska u kojoj se isprepleću ljudi i događaji, ratovi i strahovi, ideologije i pogromi, ljubavi i bolesti, život i smrt. Pisan majstorskom vještinom, roman "Putujuće kazalište" utjelovio je sve odlike Ferićeva autorskog stila i kao romansirana autobiografija upisao se u najbolje stranice suvremene hrvatske književnosti.”