Nema više turističkih šeširića kraj Držićeva spomenika, sad su grad opet osvojili Dubrovčani

Maestral ustrajno vija, ugodno hladi, krijepi. Približava se lipanj sredini a vrelina je, čini se, još daleko, kao da teče kasno proljeće. Djeca ispred Kneževa dvora utrkuju se romobilima, druga trče oko Orlandova stupa, roditelji ćaskaju. Dubrovčani kao da su ponovno osvojili vlastiti grad. Lani u ovo doba pogled prema Katedrali ili niz Stradun zaklonila bi nepregledna masa turističkih glava, šeširića.

Meštrovićev brončani kip Marina Držića ispred Vijećnice, tik do Kneževa dvora, samuje. Stara je tradicija dubrovačka da se zaslužnim građanima spomenici ne podižu u Gradu, pa zato osim onih Gunduliću i bogatom razbojniku Mihi Pracatu, teško da ćemo naći koji osim ovoga, koji je tu premješten tek 2008. Ironičan mu nos blista, uglancan tisućama blesavih dodira tisuća ruku turis...