Gaustin osnuje kliniku za prošlost – jer je uvidio da ljudima koji gube pamćenje, onima s Alzheimerom i raznim oblicima demencije, pomaže da ih se stavi u prostor koji predstavlja njihove vitalne godine. U takvom prostoru prepoznaju predmete, znaju imenice i glagole, sjećanja im se vrate, koliko god bila ograničena: "za one koji već žive jedino u sadašnjosti svoje prošlosti". Statistika kaže da će takvih biti sve više i stoga: "Moramo pripremiti utočišta za prošlost." Krene s 1960-ima srednje klase, ali postupno se posao razvija. Štoviše brzo.
To nam pripovijeda stanoviti pisac G. G. iz Bugarske, zadužen za skupljanje sjećanja, i stalno se postmodernistički poigrava s likom Gaustina: tko je koga izmislio, kada i zašto; tko koga citira, prepisuje, slijedi i krade ideje...
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....