Ako ste fan krimića i čarobnjaka, ovo bi mogao biti serijal za vas. I da, spominje i Hogwarts i Harryja

Kako bi izgledalo da Harry Potter odraste, saznali smo od same J. K. Rowling, no on nam pada na pamet kada treba opisati romane serijala ‘Rijeke Londona‘ Ben Aaronovitcha. U našoj su zemlji prevedena tri: Rijeke Londona, Mjesec nad Sohom i Šaptaji iz podzemlja. S engleskoga ih je preveo Igor Renić, a objavljene su u izdanju Fokusa. Svrstavaju se u žanr urbanog fantasyja.

Glavni junak, Peter Grant, zapravo nema sličnosti s Potterom, ali je i on čarobnjak. Odnosno, čarobnjački je šegrt, zaposlen u policiji. Mentor i šef mu je Thomas Nightingale, čarobnjak iz stare škole, koji je izvor znanja i spašava ga u brojnim situacijama. On je taj koji ga regrutira u svoju jedinicu, koja se naziva Ludogaj, i to nakon što otkrije da je Grant na mjestu zločina vidio duha. Tako on, od običnog policajca, postaje posebni i kreće s obukom. A da je laka — nije. Istina, nije to Hogwarts, no treba učiti čarolije i latinski, a to Grantu baš i ne ide od prve. Seli se u Ludogaj, koji ima svoje prostorije, i tamo uči magiju. Istovremeno radi na rješavanju slučajeva koji od cijele policije zapadnu baš njegovoj jedinici — to su oni u kojima postoji nešto paranormalno. Policija, naime, priznaje njegovu jedinicu kao svoj sastavni dio, no to je više-manje relikt iz nekih starih vremena, a o njihovu radu ne znaju previše.

Serijal ‘Rijeke Londona‘

Fokus

Iz romana u roman Grant otkriva cijeli svijet o kojem prije no što je upoznao tajanstvenog Nightingalea nije imao pojma. U prvoj knjizi tako, recimo, upoznaje rijeke Londona, kao i oca te majku Temzu. Sve su to božanstvena stvorenja koja predstavljaju rijeke i pritoke u glavnom gradu i prilično su hirovita. Držati ih sve u miru ponekad je prilično izazovno, a imati ih na svojoj strani korisno je, ali zahtijeva diplomatske vještine.

Širokogrudna ideja

Peter Grant neobičan je lik. Njegova je majka porijeklom iz Sijera Leonea, a otac mu je jazzist koji je imao problema s porocima, pa nikad nije ostvario neku ozbiljnu karijeru. Svojeg se podrijetla uvijek dotiče s humorom, a upravo to je urnebesno u ovim romanima. Grant će se narugati svemu: svojem podrijetlu, ustroju policije u glavnom gradu, arhitekturi... Smisao za humor donekle podsjeća na onaj kojeg smo mogli čitati u ‘trilogiji u pet dijelova‘ Vodič kroz galaksiju za autostopere Douglasa Noela Adamsa. Također, njegova privlačnost ženama, a uvijek je u romanu prisutan neki romantični interes, pomalo podsjeća na jednog drugog detektiva iz Londona. Istina, riječ je o strip-junaku, ali i Dylan Dog jednako je privlačan ženama koliko i naš Peter Grant.

Uz sve to, ne treba zanemariti činjenicu da radi na rješavanju nekih prilično zanimljivih slučajeva, u čemu mu pomaže jedan pas. On je pripadao žrtvi zločina, a u Peterove ruke dolazi zato što taj pas osjeća magiju. Premda su natprirodni, zločinci s kojima se sukobljavaju zaposlenici Ludogaja ozbiljni su i teški suparnici. Broj ruku pravde zapravo raste — u ‘Šaptajima iz podzemlja‘ otkrivamo kako se dvojcu pridružila Lesley May, Peterova kolegica policajka, prijateljica i simpatija. U tom nastavku jedno ubojstvo u podzemlju dovodi do otkrića cijele male zajednice koja živi ispod — podzemne, kanalizacije, pa još dublje, ispod samog Londona.

Ova tri romana povezuje svijet magije, zabavni likovi i dobar smisao za humor. Pisani su veoma pitko i sigurno će zanimati sve one koji inače vole magiju u knjigama. I da, spominje se Harry Potter nekoliko puta, jednako kao i čarolije. Među njima je ona za koju se ispostavi da je naš policajac vrlo talentiran — vestigij, odnosno otkrivanje magijskog otiska na nekom predmetu. Zanimljiv je i način na koji se može ‘doći‘ do magije. Za razliku od svijeta Harryja Pottera, gdje je to moguće jedino rođenjem, Aaronovitch ima širokogrudniju ideju. Njome se mogu baviti oni koji su s njom rođeni, ali i oni koji su sklopili neku vrstu dogovora s natprirodnim (primjerice, kontaktom s duhovima) te — učenjem. U tu skupinu spada Peter Grant, koji nije rođen kao čarobnjak, ali prolazi formalnu obuku da postane čarobnjak. Obuka je svakako potrebna, jer bez učenja formula, latinskoga jezika i povijesti nema dobrog čarobnjaka.