S teškim emocijama teško je ne upasti u zamku sladunjavosti, petparačkog i srcedrapateljnog izazivanja suza, kičerske (kvazi)empatije koja je navodno katarzična. Dobro sam poznavala ženu koja je ronila suze nad herc-romanima i ridala nad svakim zašećerenim filmskim smećem, ali mogli ste uslijed srčanog udara pred njom pasti na cesti i ona bi vas prekoračila. Tako sam stekla odbojnost prema tom žanru: tko voli – nek‘ izvoli, ali nije za mene. Nekoliko osoba reklo mi je da ono-baš-moram pročitati ovaj roman i zašto, npr. jer je tako osjećajan da ti se srce slomi, pa mi se odmah aktivirala odbojnost nad artificijelnom ganutljivošću. Prešutjela sam osobne razloge i kimala, hmkala. I kritičari su samo ljudi, nisam zadrta, eto sam popustila i pročitala. Drago mi je da jesam: jednim dijelom is...
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....