Sjedila sam, ima tome dugo, u nekom restoranu s kolegicom, švedskom novinarkom. Za susjednim je stolom bila obitelj s djecom različite dobi koja su od početnog blagog komešanja na koncu počela svađu s roditeljima, maleni su glasno plakali, vrištali zapravo, a tinejdžer vikao, dramatično gestikulirao, majka je ustala zajapurena, otac se crvenio, ali jedva da je prozborio koju riječ. Sve su oči, manje ili više (in)diskretno, bile uperene u njih, a na koncu je, prilično neuspješno, intervenirao konobar. "Kakva rubenöstlundovska scena!", prokomentirala je švedska kolegica prije nego što smo prasnule u smijeh. Razgovor je potom skrenuo na Östlunda, spomenula je da je sintagma "rubenöstlundovska scena" danas relativno česta u Švedskoj. Ruben Östlund je redatelj koji ljud...
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....