Sally Rooney nova je književna senzacija. Doduše, i ne toliko nova, prvi je svoj roman "Razgovori s prijateljima" ova Irkinja objavila još prije tri godine, i njime automatski privukla pažnju; The Sunday Times proglasio ju je mladom književnicom godine, a nominirana je i za niz prestižnih književnih nagrada. No kod nas je u ozbiljniji fokus došla tek ove godine, nakon što je Fraktura u ožujku objavila prijevod prvijenca ove autorice.
"Razgovori s prijateljima" je roman pripovijedan iz perspektive djevojke Frances, spisateljice u nastajanju, koja sa svojom najboljom prijateljicom i bivšom djevojkom Bobbi (za lakše razumijevanje: Frances je biseksualna, dok je Bobbi lezbijka) održava večeri poezije. Te dvije mlade i talentirane studentice uočava od njih podosta starija fotografkinja Melissa, koja ima supruga Nicka, glumca. Kako se intenziviraju druženja ovih četvero ljudi, tako se i produbljuju simpatije među njima.
Bobbi postaje opčinjena Melissom, a Frances i Nick ulaze u tajnu vezu. Kroz taj ljubavni četverokut, koji probija priličan broj društvenih konvencija, Sally Rooney prikazuje svu raskoš onoga što ljudi svojim postupcima mogu učiniti jedni drugima. Iz perspektiva različitih karaktera oslikava cijeli spektar emocija izazvanih međusobnim odnosima, koji se kreće od božanske euforije do tmurne i bolne ništavnosti. Dok to čini, piše iznimno uvjerljivo, nagnat će vas na to da kad Frances kaže da je više puta čitala dramatični mail koji je primila i vama dođe da učinite isto.
Bolna autoironija
Sally Rooney nazivaju književnicom koja je glas generacije milenijalaca. Budući da je i sama rođena 1991., ne čudi da možda doista ima senzibilitet specifičan za ovu zbunjenu generaciju koja je poznavala život prije interneta, a opet se tako dobro snašla u životu s njim. Recimo, baš tehnologija jest sastavni dio ovoga romana. Likovi spisateljice Rooney doista uzimaju dopisivanje kao legitiman dio ljudske komunikacije pa se dogodi da i na nekoliko stranica čitate sadržaj maila; u stresnim se situacijama junakinja Frances smiruje vježbama disanja i meditacijama koje je pronašla online ili pak u jednom svojih brojnih samoopažanja primjećuje da je, iako je u društvu, šest puta pogledala svoj mobitel iščekujući poruku ili poziv od Nicka.
No, nije samo do odnosa s mobitelima i kompjuterima, niti je to nešto što u ovom romanu dominira. Teme koje Rooney odabire su same po sebi mladenačke, u skladu s činjenicom da je glavna junakinja fakultetske dobi, u svojim ranim dvadesetima. Frances se bori s egzistencijalnom tjeskobom, studentskom besparicom i činjenicom da se ne može dovoljno osloniti na roditelje, a u tome joj sigurno ne pomažu iracionalne odluke koje donosi u ljubavnom životu. U jednoj od scena Frances je na nekom usiljenom predstavljanju knjige, gdje joj poznanica govori da su ljudi njenih godina obično prilično nesretni.
- I ja radim na tome – odgovara joj ova bolnom autoironijom, koja dobro ocrtava način na koji se nosi s odrastanjem.
Književni fenomen
"Svi uvijek prolaze kroz nešto, ne? To je život, u biti. Samo ćemo imati sve više i više toga kroz što ćemo morati prolaziti", Bobbi se obraća Frances prilikom jednog njihovog bliskog razgovora o obiteljskim problemima. A upravo je spoznaja koja je stala u tih nekoliko rečenica možda i poanta ove knjige, ili barem jedna od njih.
No, iako ono što Sally Rooney piše jest u nekim generacijskim okvirima, to nije definirajuća stavka njezine proze. Zbog toga je možda čak pomalo podcjenjujuće zvati ju književnicom za milenijalce. Teme kojima se zapravo bavi su puno univerzalnije. Govori o prijateljstvima, obiteljima, nošenju s kroničnim i psihičkim bolestima, propitkuje monogamiju, dotiče se političkih teorija, preferencija u umjetnosti... I seksa, koji se u knjizi opisuje podosta, vrlo intimno, eksplicitno, no opet nimalo vulgarno ili, nedajbože, groteskno.
A ta intimnost možda još i više dolazi do izražaja u njezinoj drugoj knjizi "Normalni ljudi". Iako oba djela idu u dubinu ljudskih odnosa, u "Normalnim ljudima" to može više zasjati iz jednostavnog razloga što je glavnih likova u knjizi samo dvoje, a nakon čitanja imate osjećaj da su svi drugi likovi u njoj bili maksimalno sporedni. Knjiga "Razgovori s prijateljima", s druge strane, oslanja se na društvenu dinamiku, isprepletenost osjećaja, mišljenja, karaktera i postupaka više ljudi.
"Normalni ljudi" izašli su 2018., a za nju je Sally Rooney dobila čak i nominaciju za Man Bookera. Prijevod na hrvatski uskoro izlazi u Frakturi. Djelo je vrlo brzo dobilo i ekranizaciju - za Hulu i BBC 3 snimljena je serija od jedne sezone, koja nevjerojatno precizno prati radnju knjige i prenosi njezinu emociju. Fascinantno je u kojoj je mjeri sadržaj knjige dobro postavljen na televizijski format. Produkcija je vrhunska i detaljna, o čemu među ostalim govori i svima zanimljiva činjenica da je za scene u krevetu na snimanju postojala takozvana koordinatorica za intimnost. Posao je odradila vrhunski, pokazuju to brojni eseji napisani na temu zašto su i kako scene seksa u ovoj seriji toliko dobre. Glavne likove, Marianne i Connella, glume Daisy Edgar-Jones i Paul Mescal.
Bilo kako bilo, Sally Rooney je već postala fenomen i sigurno će biti zanimljivo čitati i njezina djela koja će tek objaviti. Ni sa jednom od njezine prve dvije knjige nećete pogriješiti. One vam neće pokazati ni što je sreća ni što je nesreća, nego što je život.