ZAGREB - S prozom Semezdina Mehmedinovića, pjesnika, esejista i novinara koji već petnaestak godina živi u SAD-u, upoznala sam se davne 1995, kada je Durieux objavio njegovu knjigu “Sarajevo blues”.
Fragmentarna knjiga, koja se čitala kao pretisak bilježnice u koju je autor za vrijeme ratnih strahota upisivao kratke priče, bilješke i pjesme, bila je jedna od najlucidnijih i najmanje pretencioznih knjiga koje su nastale u sarajevskom paklu.
Talent da u kratkoj formi uobliči atmosferu i predoči oštre skice komentara, emocija i slika iz “postmoderne apokalipse”, sav taj blues, bez namjere da ustoliči baš sebe kao velikog sveznajućeg pripovjedača i kroničara, bile su glavne komparativne prednosti te iznimne knjige.
Sličan osjećaj ponavlja se danas pri čitanju “Ruskog k...
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....