Jon Fosse u Norveškoj je nacionalna institucija, suvremeni klasik. Kad je u Oslu živi u Grottenu, u rezidenciji koju mu je na upotrebu dao norveški kralj.
U toj kući nedaleko kraljevske palače i parka, do sada su živjeli redom veliki norveški kompozitori i pisci. Kasno je proljeće, oko Grottena, koji se uzdiže na stjenovitom brežuljku iznad špilje, miriši ljubičasti jorgovan.
Fosse doduše odavno živi na dvije adrese, u Oslu i u malom austrijskom mjestu Hainburg na Dunavu, nedaleko granice sa Slovačkom.
Četrdeset godina piše prozu, poeziju, drame, eseje, kratke priče. Drame su mu prevođene na 50 jezika, izvođene više od 1000 puta. U nas je prevođen malo, izvođen još manje, posve sporadično i jako odavno. Zato me silno obradovalo kad je Vesna Salomonsen za Ljevak nedavno prevela Fosseovo antologijsko "Jutro i večer", priču o rađanju i smrti. Ljevak namjerava objaviti i Fosseovu "Septologiju".
Našli smo se u Oslu, u restoranu Kaffistova, s desne strane je hotel Bondeheimen gdje je u jednoj od njegovih najmanjih soba, broj 407., okrenutoj prema dvorištu, s pogledom na izbočeni zid, Fosse dugo živio i pisao. Sve dok se nije preselio u Grotten.
U Kaffistovoj se 120 godina okupljaju pisci, novinari, tamo nakon parlamentarnih sjednica dolaze zastupnici, svraćaju glumci iz nacionalnog teatra koje je vrata do Kaffistove.
Večer prije sjedila sam u Lillehammeru u društvu više norveških izdavača i agenata na tamošnjem književnom festivalu, najvećem u nordijskom svijetu. O Fosseu govore sa silnim respektom, upozoravali su me da imam rijetku sreću da je pristao na intervju i da ne očekujem sugovornika od puno riječi.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....