Chris Carter, 61-godišnji engleski pisac, podrijetlom Talijan rođen u Brazilu, studirao je kriminalističku psihologiju i kriminalno ponašanje. Kao dio tima državnog odvjetništva u tužiteljstvu u Michiganu, šest godina ispitivao je zločince. A onda je aktovku zamijenio glazbom. Preselio se u Los Angeles i sljedećih desetak godina nastupao s velikim svjetskim imenima, poput Rickyja Martina, Shanije Twain, Björk i Toma Jonesa, a sada je jedan od najpoznatijih pisaca trilera. Autor je iznimno uspješnog serijala o detektivu Robertu Hunteru, kojim je stekao milijune obožavatelja diljem svijeta i dosad je prodano više od četiri milijuna primjeraka njegovih romana.
Carter je u Zagrebu predstavio svoje najnovije djelo "Igra mačke i miša", prvi samostalni roman izvan detektivskog serijala po kojem je prvenstveno poznat. Riječ je o psihološkom trileru pomalo nekarakterističnom za Cartera, koji je preveo Nebojša Buđanovac a izdala nakladnička kuća Sonatina, koja je objavila i "Genesis", dvanaesti roman po redu u spomenutom detektivskom serijalu koji uistinu predstavlja sve karakteristike Carterova stila - napetost od prve do posljednje stranice, Carterovo iskustvo kao kriminalističkog psihologa pretočeno u kriminalistički triler. U istom serijalu objavljen je i trinaesti po redu krimić, "U predvorju smrti", a na Interliberu, saznajemo, i reizdanja prvih dvaju naslova u serijalu.
* Gospodine Carter, kao novinar, proveo sam 40 godina promatrajući i slušajući o najrazličitijim ubojicama i kriminalcima. Vi ste, s druge strane, proveli šest godina intervjuirajući ih u svojstvu forenzičkog psihologa. Kako zapravo funkcionira zločinački um - um ubojice, pljačkaša ili silovatelja?
- Nažalost, na to je pitanje nemoguće odgovoriti. Svi smo mi pojedinci, a ono najjedinstvenije što svaki pojedinac posjeduje jest njegov mozak..., njegove misli..., njegove želje. Svaka osoba, bila ona kriminalac ili ne, u određenoj se situaciji ponaša na određeni način. Te situacije i te pojedince potrebno je analizirati zasebno. Svaki je slučaj posve nov, prepun novih otkrića... I nikada ne postoje dva potpuno ista slučaja.
* Postoji li nešto što im je svima zajedničko ili svaki od tih kriminalaca ima vlastite, jedinstvene i specifične zločinačke crte? Do kakvih ste zaključaka došli?
- Dopustite mi da još jednom naglasim kako smo svi mi pojedinci. Dakle, da, naravno - kriminalci mogu dijeliti određene karakteristike i osobine, ali istovremeno mogu imati i vlastite, jedinstvene crte. U forenzičkoj psihologiji ništa nije uklesano u kamen. Kao što sam već spomenuo, svaki je slučaj zaseban i kao takav se mora proučavati; uz svaku novu istragu učimo nešto novo. No, ako postoji jedna stvar koju sam naučio baveći se nasilnim zločinima, onda je to spoznaja da je zlo koje su ljudi sposobni počiniti nad drugim ljudima - naprosto nezamislivo.
* Imate zanimljivu životnu priču. Talijanskog ste podrijetla, rođeni u Brazilu, a u SAD ste se preselili sa 17 godina radi studija. Također ste radili u uredu tužitelja u Michiganu. Što je bila prekretnica zbog koje ste napustili taj posao?
- Mislite na moj posao u Michiganu? Jednostavno sam želio pokušati uspjeti kao glazbenik. Oduvijek sam volio glazbu, a znao sam da je u to vrijeme u glazbenoj industriji, nažalost, postojala dobna granica. Nisu htjeli potpisati ugovor ni s kim koga bi smatrali prestarim. Stoga sam odlučio okušati sreću.
* A zatim, potpuni zaokret - proveli ste deset godina profesionalno se baveći glazbom, nastupajući kao gitarist s izvođačima poput Rickyja Martina, Shanije Twain, Björk i Toma Jonesa. Što vam je ostalo u najživljem sjećanju iz tog razdoblja?
- Što mi je ostalo u sjećanju iz mojih glazbenih dana? Pa..., moram reći - zabave. Ludo smo se zabavljali.
* Kako ste osmislili lik detektiva Roberta Huntera? Je li on utjelovljenje idealnog detektiva? Je li plod vaše mašte ili se temelji na stvarnom detektivu kojeg ste upoznali, a zatim ga oživjeli u svojim romanima?
- Robert Hunter je potpuno izmišljen lik. Nisam ga temeljio ni na kome, osim možda djelomično na samome sebi. Sa svakom novom knjigom doznavao sam o njemu nešto više i u lik unosio sve više sebe. Sada, nakon 14 knjiga u serijalu o Hunteru, moram priznati da smo Hunter i ja vrlo slični. Dodao bih da Hunter svakako nije utjelovljenje idealnog detektiva. Iskreno govoreći, ne vjerujem da idealan detektiv uopće postoji. Svaki detektiv kojeg sam ikada upoznao samo je davao sve od sebe kako bi se nosio sa svijetom koji kao da je poludio.
* Danas forenzika raspolaže najsuvremenijim alatima za rješavanje zločina, a ipak smo i dalje svjedoci neriješenih ubojstava i pljački. Kako to objašnjavate? Postoji li zapravo "savršen zločin"?
- Da, savršen zločin postoji. Zapravo, događa se svakoga dana diljem svijeta. Dopustite da vam postavim pitanje. Što je, po vašem mišljenju, savršen zločin? Prema mom shvaćanju, savršen zločin je jednostavno onaj u kojem počinitelj prođe nekažnjeno, bez ikakvih posljedica. Razmislite o tome - ako počinite zločin, a ne budete uhvaćeni, to je savršen zločin, zar ne? Dakle, imajući to na umu, savršeni zločini događaju se svakoga dana, posvuda u svijetu - od sitnih krađa do organiziranog kriminala... Od klasičnih kaznenih djela, preko kibernetičkog kriminala, pa sve do ubojstava. Nažalost, kriminal je velik posao.
* Vaši su romani prodani u milijunima primjeraka. Što mislite, u čemu je tajna njihova uspjeha?
- Iskreno, nemam pojma. Ne pokušavam se držati nikakve formule... Zapravo, nemam nikakav plan niti provjerenu metodu. Jednostavno zapišem priču koja mi padne na pamet. Imam puno sreće što čitatelji još uvijek uživaju u ludarijama koje smišljam.
* U svom novom bestseleru, "Hide and Seek", napuštate svijet Roberta Huntera i pričate priču o ženi koja bježi od nasilnog supruga. Radnja je puna napetosti i preokreta koji čitatelja stavljaju na kušnju - mora razlučiti što je istina, a što iluzija. Kako ste došli na ideju za ovaj roman?
- Odgovor na to pitanje dugačka je priča koju ću, siguran sam, ispričati svima kad budem u Zagrebu na sajmu knjiga. Dakle, umjesto da ovdje otkrivam radnju, prepustit ću čitateljima koji dođu na događanje da to čuju izravno od mene - ako se slažete.
* Postoji li interes za ekranizacijom vaših romana - za film ili televiziju? Kako objašnjavate popularnost kriminalističkih drama i serija temeljenih na stvarnim zločinima?
- Da, interesa je bilo, ali interes ne znači nužno da će knjiga biti ekranizirana za televiziju ili kino. Dakle, iako je interesa bilo, nijedna televizijska ili filmska kuća na kraju nije preuzela projekt. No, gajim nadu.
* Gotovo svakodnevno čitamo o masovnim pucnjavama i drugim nasilnim zločinima u Sjedinjenim Državama. Kako to objašnjavate? Je li kriminal danas rašireniji nego u vrijeme dok ste radili u uredu tužitelja?
- Kriminal je uvijek postojao i uvijek će postojati. Danas na svijetu živi više ljudi nego u vrijeme kad sam se bavio kriminalnom psihologijom. Logičan je zaključak da se danas počini više zločina jer je svjetska populacija brojnija i gušća. Neću ni pokušavati tvrditi da mogu objasniti kriminal. Nitko to ne može. Zločini se događaju, sviđalo se to nama ili ne. Ponekad je riječ o novcu, ponekad o osveti, ljubomori, osobnoj koristi ili mržnji; ponekad je posrijedi čista manija ubijanja, a ponekad deluzije... Ne postoji jedan jedini čimbenik koji može objasniti zločin. On se jednostavno dogodi.
* Je li vam ovo prvi posjet Hrvatskoj i čemu se najviše veselite tijekom boravka na Interliberu te susreta s izdavačem i čitateljima?
- Zaista se veselim susretu sa svim čitateljima. Također se jako veselim isprobavanju poznate hrvatske rakije. Čuo sam da ona može probuditi mrtve.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....