PIŠE JADRANKA PINTARIĆ

Smijala sam se i plakala nad pričama Ivane Bodrožić. Imala sam za to dobar razlog

Ivana Bodrožić

 Vedran Peteh/Cropix
Ivana, sestro, fakat, molim te, nemoj šutjeti, štogod selo besjedilo! Budi glasna, makar to bilo i fikcionalno
Ivana, sestro, fakat, molim te, nemoj šutjeti, štogod selo besjedilo! Budi glasna, makar to bilo i fikcionalno

Kad ne možeš poći od univerzalnog, uzmeš partikularno za ishodište: znaš što, draga Ivana, i ja bih tako majstora pištoljem za silikon, i još bih mu zasilikonizirala hlače za guzicu da više nikad nitko ne vidi taj muški "dekolte" – za primjer svim ponosnim nositeljima dlakavog gluteusa koji pokazuju do rektuma; usto bih elektrošokerom prizemljila automehaničara koji podcjenjivačkim okom odmjeri svaku ženu jer se podrazumijeva da je tuka za pelješenje; moj mokri san je i dimnjačara zaliti varikinom dok mu ne izblijedi potreba da pita ima li muško u kući koje brine o servisiranju bojlera. I u doba kad AI možeš pitati sve o vodovodnim cijevima, fergazeru i tlaku u plinskom bojleru, oni misle da mi ništa ne znamo – jer opstaje mit da su žene načinjene samo za tri K (pitajte AI ako ne znate). ...

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
26. studeni 2025 10:07