Kad je Stephanie Jamnicky 2022. dobila Nagradu hrvatskog glumišta za režiju radiodrame "Continental 350", radilo se o rekonstrukciji života i duha Momčila Popadića, zaboravljenog korčulanskog pjesnika i novinara. "Slušatelji su mislili da smo radili dokumentarac, da smo iskopali arhivske snimke intervjua Ivice Vidovića i Miljenka Smoje, a radilo se samo o vještoj interpretaciji Marinka Prge i Zorana Čubrila, na tekst Lade Martinac Kralj."
Na Hrvatskom radiju je od 2002. Diplomirala je kazališnu režiju u klasi Georgija Para, no nakon asistentura i režija u HNK-ovima, otvorio joj se veći prostor u eteru. Tako je snimila niz drama koje obilaze festivale i nastavljaju tradiciju naše radio drame, žanra koji je slavu u inozemstvu izgradio još 60-ih godina prošlog stoljeća. Na HRT-u radio drame nisu najpopularnije, ali su svakako najvrednije što ta kuća kontinuirano proizvodi. I - imaju vjernu publiku.
U dva navrata bila je ravnateljica Festivala radiodrame Prix Marulić, koji se održava u svibnju na Hvaru. Prije toga je i sama dobila glavnu nagradu za emisiju Glagoljon. "Poigrali smo se glagoljskim abecedarijem i mnemotehničkim tehnikom koju je Konstantin osmislio da bi ljudi naučili ta slova". S istom je dramom nagrađena i u Rumunjskoj.
Ove je godine, pak, u predselekciji za Prix Marulić. "Od 76 radio drama sa svih strana svijeta, odabrali smo niti pola koje ćemo tamo slušati po crkvama, samostanima, na Fortici i kazalištu."
Stephie se bavi i djecom, čita priče po bolnicama, školarce podučava tajnama radio zanata i žirira za LiDraNo, a upravo montira radio igru za djecu urednice Nives Madunić Barišić.
"Uživam raditi dječje emisije, kao mala sam voljela bajke, mitove i fantastiku. Zvukom se može čarati. Bajka je samo metafora za nešto čime se srećemo svaki dan. Ponekad imajući sve, zaboravimo što stvarno trebamo i želimo."