Govoriti o književnim generacijama u onom smislu kako se to moglo još u drugoj polovici 20. st. danas je posve nemoguće, pa i nepotrebno. Težnja književnih kritičara i povjesničara da skupe na hrpu imena i knjige, odrede im zajedničke nazivnike i onda ih proučavaju razvrstane u grupe, svakako bi njima samima olakšala život i rad, ali često ima premalo veze s onim što nazivamo životom književnosti. U posljednje vrijeme, nakon što su se istrošile i pogasile i zadnje zajedničke časopisne i ine “platforme” za okupljaje pisaca (Godine i Godine nove, FAK i Eventualisti), u stručnoj javnosti postoji dojam kako se književna, osobito prozna scena svela na poznata imena uglavnom srednje generacije, u koja su spremni “ulagati” i nakladnici i čitatelji, dok oni mladi koji su tek u fazi afirmacije i...
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....