Ovih je dana izašao šesti svezak, a zapravo treća završena i tiskana knjiga velikog projekta Matice hrvatske “Povijest Hrvata”. Makar je bila prvotna intencija, knjige ne izlaze kronološkim redom; zbog tehničkih se i organizacijskih razloga kasni s cijelom edicijom, pa su u Matici odlučili da se svesci izdaju redom kojim dospiju biti pripremljeni i spremni za tisak. U cijeli je projekt uključeno oko 150 suradnika.
Prvo je objavljena knjiga koja se odnosi na 18. stoljeće, pa svezak u kojem se govori o najranijem razdoblju hrvatske povijesti, od antike do ranog srednjeg vijeka, u pripremi je još dio koji obuhvaća rani srednji vijek, potom razvijeni srednji vijek, zatim knjiga koja će obuhvatiti hrvatsku povijest u ranom novom vijeku i, na koncu, očekuje se i sedmi svezak koji će govori o povijesti Hrvata u 20. stoljeću.
Kraj monarhije
Novoobjavljeni svezak, “Temelji moderne Hrvatske - hrvatske zemlje u ‘dugom’ 19. st.” ima 700 stranica, na njemu je radilo 26 stručnjaka. Koncepcija dugog 19. stoljeća, apostrofirana i u podnaslovu, odavno je uvriježena u historiografiji europskih zemalja, odnosi se na razdoblje od izbijanja velike Francuske revolucije, krajem 18. st. pa do kraja Prvog svjetskog rata, doba kad širom Europe nastaju nacionalne države.
“Smrću Josipa II nastupa novo doba, to je slom njegovog jozefinskog apsolutizma i centralizma, Hrvatski sabor donosi sudbonosnu odluku u kojoj se tješnje povezuje s Ugarskom u upravnom smislu što je bitno odredilo hrvatsku povijest u 19. st. pa i prijepore između Hrvatske i Ugarske. Kraj Prvog svjetskog smo uzeli smo kao drugu vremensku odrednicu jer je Prvi svjetski rat bio prvi globalni rat u svjetskoj povijesti, a nakon njega dolazi do kraja Habsburške monarhije, raspada se državna zajednica u kojoj su Hrvati živjeli četiri stoljeća. Zato smo se odlučili na to vremensko razdoblje”, komentira Vlasta Švoger koja je, zajedno s Jasnom Turkalj, ravnateljicom Hrvatskog instituta za povijest, uredila svezak.
Recenzent Stjepan Ćosić napominje da knjiga prati doba kad “prvi put uz elite u povijest, kao akter, ulazi narod, i to kao - nacija. U povijest ulaze oni koji su do tada bili slabo vidljivi ili nevidljivi. Riječ je o riznici, masi podataka o Hrvatskoj u 19. st. koja obuhvaća najnovije spoznaje iz literature i izvora.” Ćosić spominje kao posebno zanimljive, među ostalima, radove koji se tiču demografije i iseljeništva. “U 19. stoljeću prolazimo fazu demografske tranzicije, naglo raste broj stanovnika, ali isto tako veliki je i odljev, putem emigracije. Taj emigrantski val u prekooceanske zemlje počinje još 1880-ih godina.”
Svakodnevni život
Podaci za Hrvatsku i Slavoniju pokazuju skok stanovništva od 1851. kad je 868.000 stanovnika u Banskoj Hrvatskoj, do 1,900.000 ljudi 1880-ih godina. “Sve je to plod te snažne demografske tranzicije, smanjene stope smrtnosti dojenčadi, neke vrste poboljšanja kvalitete života, a s druge je strane jednako veliki i odljev, mnogi ni tada nisu mogli ovdje opstati. Jer, ruralno društvo nije moglo apsorbirati takav porast stanovništva, nema industrijskih centara, nema mogućnosti života u gradu, zapošljavanja. Slično zapažamo i u Dalmaciji, 1880-te je tamo 470.000 ljudi, 1910. gotovo 650.000, unatoč golemom iseljavanju.”
Ova knjiga, komentira urednica Švoger, “ima sasvim drugačiju strukturu od dosadašnjih sinteza hrvatske povijesti u 19. st. koje su težište stavljale na razvoj političkih događaja i procesa te integracijskih ideologija, jer ovdje obuhvaćamo sve aspekte - uključujući i vjerski, kulturni razvoj, gospodarstvo, razvoj umjetnosti. Recimo, donosimo i poglavlje o svakodnevnom životu. Imamo ilustracije koje vrlo zorno oslikavaju kako živi ondašnji hrvatski seljak, prikazuje se i kako su se razvijale narodne nošnje, ali i kako je moda iz europskih zemalja, prvenstveno iz Pariza, preko Beča, dolazila u Hrvatsku sa zakašnjenjem od godinu, dvije.
Kakvi su općenito bili utjecaji iz europskih zemalja na kulturu stanovanja u Hrvatskoj. Treći dio knjige odnosi se na Hrvatsku u međunarodnom kontekstu, prikazuju se odnosi Hrvata sa zemljama s kojima su imali tješnje bilo političke, kulturne i gospodarske veze.
Međunarodne veze
O odnosu prema Habsburškoj Monarhiji, odnosno Austriji i Ugarskoj, od 1790-te do 1918-te u radu naslovljenom “Hrvatska u trokutu mađarsko-hrvatsko-austrijskih odnosa” piše hrvatsko-mađarski povjesničar Dinko Šokčević. Riječ je o novoj interpretaciji spomenutih veza, Šokčević dovodi u pitanje u nas uvriježeno mišljenje da je u prvoj polovici 19. st. postojala vrlo jaka mađarizaca.
Drži da su Mađari, istina, pokušavali nametnuti Hrvatskoj mađarski jezik, ali da u tome nisu uspjeli. U knjizi se analiziraju i odnosi Hrvatske sa Svetom Stolicom, veze s talijanskim zemljama, slavenskim svijetom, zapadnom Europom i Osmanskim carstvom.