Djevojčica se skriva od svih, ne želi u školu... Koliko je jezivo ono što se događa u kući na kraju sela, shvatit ćete tek na kraju knjige

‘Šuma u kući‘ novi je naslov koji je objavila izdavačka kuća Hena com. Autorica je Alena Mornštajnová, a priču je s češkog prevela Sanja Milićević Armada. Priča je to o djevojčici koja s majkom i njezinim roditeljima živi u kući na selu, tik do šume. Ta stabla su preblizu i ona ih se boji. Nakon što njezin otac napusti obitelj, sve se počinje raspadati. No, onda otkrivamo, stranicu po stranicu, da se ništa nije počelo tada raspadati. Raspad i gnjusoba utkani su u tu obitelj od vrha do dna. Kuća je to od laži koja će na kraju izgorjeti do temelja.

Ispočetka se čini kako je jedino što ne valja činjenica da je djevojčica senzibilno stvorenje koje odrasta lišeno ljubavi. Baka je zlica opaka jezika koja joj glavu puni jezivim pričama i neprestano je kritizira. Majka nije puna ljubavi, nego posvećena svojim partnerima, posebno nakon što je napusti onaj kojeg je djevojčica smatrala ocem, a da joj to nije bio. S vremenom sve više pije, što se kasnije otrgne kontroli. Otac odlazi nakon jedne svađe i nikad više ne čujemo za njega. A djed? Figura od koje svi drže distancu, osobenjak koji nije puno prisutan, ali je nekako uvijek tu. Težak karakter, od kojeg jedini dojam ljudskosti dobijemo kada mu umre pas, pa ga, unatoč bakinim prosvjedima, odluči zakopati među ružama. No, ni ta scena nije lijepa ni dirljiva, već on udara baku kad mu se ispriječi pred kolicima u kojima vuče tijelo svog psa.

Šuma u kući, naslovnica

Djevojčica odrasta u osobu koja se skriva od svih. Za nju je šok krenuti u školu. Ne ide po selu, nastoji biti prosječna i ne isticati se. Ima imaginarnu prijateljicu Moniku, kojoj se ispovijeda. No, šuma je uvijek tu, šuma je budna i nje se boji. Kad majka ode, to ostavlja dodatan emocionalni rez. Pokušaj zbližavanja s dva polubrata, koji propadne kad oni otkriju da nisu u rodu, završi tako da jednog optuži za seksualno zlostavljanje, a drugi je tako premlati da završi u bolnici. Čini se da je sve gore od gorega, ali duboko u kući tik do šume postoji mračna tajna. Ona koju znaju svi članovi obitelji, ali ne rade ništa da tu strahotu zaustave. Djevojčica koja pati od nesanice i boji se šume pomisli u jednom času da je dovoljno odseliti se, kad ima dovoljno godina za to, pa završiti školu, pa naći posao. No, praznina koju je šuma ostavila u njoj dovela je do toga da nema prijatelje, nema hobije, svoj posao obavlja automatski. Ona je zapravo prazna ljuštura u čijem životu zjapi nevjerojatna praznina, za koju je jasno da je posljedica njezina djetinjstva. Vidljivo je da je ono grozno - živjeti u obitelji u kojoj te nitko ne voli. Čuti kako tvoja majka govori baki da joj je žao što te nije pobacila. Neprestano slušati kritike i prigovore, osjećati iz dana u dan kako si teret svima, iako daješ sve od sebe da si neprimjetna i da što manje tražiš od njih. No, onda saznajemo da nije sve vezano samo za to. Otkriva se mračna tajna obitelji, koja je iz stranice u stranicu sve mračnija i gora. U nekom trenutku čitatelj shvaća da šuma nije skup stabala, nego osoba, i da se u toj kući na kraju sela događalo nešto neopisivo grozno.

I zaista, tek na kraju romana otkrivamo koliko je ono što se dogodilo jezivo. I to posve slučajno, kada naša junakinja odluči zapaliti svoju kuću iz djetinjstva kako bi spasila jedno nevino dijete od sudbine koja joj je bila namijenjena. Tada se pod podrumskim pločama otkriva nešto što nitko nije očekivao, premda su to možda znali svi njezini ukućani.

Nije ovo knjiga kojoj će se čitatelj s radošću vraćati niti je pisana kako bismo joj se mogli posvetiti dok jedemo omiljeni kolač, udobno zavaljeni u fotelju. Ovo je knjiga koja zarobi čitatelja u svijet beznađa i mučnine, u priči o tome kakva se čudovišta skrivaju u ljudima. Oni koji čine su monstrumi, ali i oni koji o tome znaju sve i šute, koji su kukavice, možda su jednaki monstrumi kao i oni. Posebno ako jednakoj sudbini prepuštaju svoje dijete, za koje imaju svetu dužnost da ga zaštite od svega što mu prijeti.