Mnoštvo ljudi na promociji knjige Slavenke Drakulić, raspravljalo se o prepoznavanju zla: ‘Kako običan čovjek može postati počinitelj zločina‘

Sinoć je u Knjižari Fraktura održana promocija novog izdanja knjige „Oni ne bi ni mrava zgazili“ naše cijenjene autorice Slavenke Drakulić. Knjižara je bila ispunjena do posljednjeg mjesta, a publika je s pažnjom i dubokim zanimanjem slušala razgovor o jednom od najvažnijih djela suvremene europske publicistike, knjizi koja i danas potiče na promišljanje o ljudskoj prirodi, odgovornosti i kolektivnom sjećanju.

Slavenka Drakulić

Anto Magzan/

U razgovoru s autoricom sudjelovali su povjesničar Hrvoje Klasić i novinarka Barbara Matejčić te moderator i glavni Frakturin urednik, Seid Serdarević, koji su s različitih perspektiva otvorili pitanja koja knjiga postavlja: kako se obični ljudi, u određenim okolnostima, pretvaraju u počinitelje zločina? Može li se zlo prepoznati prije nego što se dogodi – ili se ono skriva u svakome od nas?

Održan i razgovor s autoricom

Anto Magzan/

Drakulić, poznata po svojoj oštrini, empatiji i hrabrosti da progovori o onome što društvo najradije prešućuje, u ovom djelu ne donosi presude, već postavlja pitanja koja nas obvezuju na razmišljanje.

‘Sigurnosne službe vode Srbiju u bjeloruski scenarij‘

Njezini eseji o Slobodanu Miloševiću, Ratislavu Krstiću, Ratku Mladiću, Biljani Plavšić i drugima razotkrivaju iluziju da zločinci dolaze „odnekud drugdje“ – podsjećajući nas da je granica između normalnosti i nasilja tanja nego što bismo željeli priznati.

Knjiga „Oni ne bi ni mrava zgazili“ nastala je nakon pet mjeseci praćenja suđenja u Haagu, uz brojne razgovore sa stručnjacima i čitanja literature o ratnim zločinima. Iako je prvotno objavljena prije više od dva desetljeća, njezina poruka danas je jednako snažna: da poricanje prošlosti i odsutnost suočavanja s istinom mogu oblikovati i našu sadašnjost – i budućnost.

Oni ne bi ni mrava zgazili

Anto Magzan/

Sinoćnja atmosfera u Knjižari Fraktura svjedočila je koliko su ovakvi razgovori važni i potrebni. Knjiga ostaje kao upozorenje, lekcija i poziv na odgovornost, a njezina aktualnost potvrđuje da se o zlu nikada ne može govoriti dovoljno rano, a ni dovoljno glasno.