Ovaj čovjek napravio je psiho profile nacista iz Nürnberga. Od njih 22, samo je jedan imao dijagnozu, i ni blizu nije bio najgori

Bilo je to najveće suđenje u povijesti. Nürnberški proces, od 20. studenoga 1945. do 1. listopada 1946. godine u njemačkog gradu Nürnbergu, vođen je protiv 24 glavna nacistička ratna zločinca i sedam nacističkih organizacija, uključujući SS i Gestapo. Njih 12 osuđeno je na smrtnu kaznu vješanjem (dvojica u odsustvu) koja je izvršena 16. listopada 1946. godine. No, jedan se nacistički glavešina otrovao uoči izvršenja presude progutavši tabletu kalijeva cijanida. Bio je to Hermann Göring, zapovjednik njemačkog Luftwaffea, otac zloglasnog Gestapoa i Hitlerov dogovoreni nasljednik.

Osamdeset godina nakon početka Nürnberškog procesa u kina diljem svijeta uskoro stiže film Nürnberg (Nuremberg), sudska drama u režiji Jamesa Vanderbilta u čijem su fokusu Herman Göring (Russell Crowe), i američki psihijatar Douglas M. Kelley (Rami Malek) koji se u Nürnbergu bavio psihijatrijskim vještačenjem nacističkih zločinaca.

Film se zasniva na knjizi „Nacist i psihijatar” (“The Nazi and the Psychiatrist: Hermann Göring, Dr. Douglas M. Kelley, and a fatal meeting of minds at the end of WWII”) američkog novinara i pisca Jacka El-Haija.

Kada je knjiga je objavljena 2013. godine, komunicirala sam s njezinim autorom putem e-maila i taj je razgovor objavljen u Nedjeljnom Jutarnjem. - Dok sam istraživao dokumentaciju za svoju prethodnu knjigu “The Lobotomist”, biografiju dr. Waltera Freemana koji je razvio lobotomiju i bio njezin zagovornik, našao sam njegovu studiju o psihijatrima koji su počinili suicid. Među tim psihijatrima bio je i Douglas M. Kelley.

Freemanova priča o Kelleyju me jako zaintrigirala, no u medicinskim ili povijesnim arhivima našao sam vrlo malo materijala. Stoga sam se bacio u potragu za novim informacijama – ispričao mi je tada Jack El-Hai. Zahvaljujući Kelleyevom sinu Dougu, El-Hai je dobio pristup 12 kutija psihijatrovih rukopisa, od kojih su mnogi imali veliku povijesnu važnost jer su sadržavali njegova zapažanja iz Nürnberga.

Douglas M. Kelley (1912. – 1958.) odrastao je u San Franciscu: diplomirao je medicinu na Kalifornijskom sveučilištu u Berkeleyju, a doktorirao na Sveučilištu Columbia u New Yorku. Mobiliziran je 1942. godine, a zatim je 1945. godine sa skupinom psihijatara poslan u Nürnberg gdje je trebao istražiti jesu li optuženi nacistički vođe mentalno bolesni ljudi.

- Kelley je testirao i opširno intervjuirao svih 22 nacističkih vođa protiv kojih je podignuta optužnica na Međunarodnom vojnom sudu u Nürnbergu. Napravio je posebne studije o zatvorenicima poput Hermanna Göringa, Rudolfa Hessea, Hitlerova zamjenika, Hansa Franka, koji je vodio vladu u okupiranoj Poljskoj, Alfreda Rosenberga, filozofa i rasnog teoretičara Nacionalsocijalističke partije i ministra za okupirana istočna područja, Roberta Leya, čelnika Njemačkog radničkog fronta, te Juliusa Streichera, izdavača tjednika Der Stürmer – ispričao je El-Hai.

Zanimljivo je da Kelley nije otkrio psihijatrijske bolesti, psihoze ili ozbiljne poremećaje među 22 nacistička lidera koje je proučavao, izuzevši Leya. Također, nije našao ni istaknute zajedničke osobine među njima, izuzev sklonosti manipulaciji drugim ljudima, ljubavi prema moći i posvećenosti napornom radu. Među dokumentacijom El-Hai je našao i dotad nepoznate materijale psihijatrijskog vještačenja Hermanna Göringa. Tako je njegov test inteligencije pokazao da je imao IQ 138, jedan od najvećih među zatočenicima u Nürnbergu. Službeno je Kelley Göringa proglasio zdravim i spremnim za suđenje. Privatno ga je opisao kao „najnemilosrdnijeg čovjeka koga je ikada sreo”.

No, Kelley je s Göringom razvio poseban odnos. - Nije to bilo prijateljstvo, ali njih dvojica divili su se jedan drugome – smatra El-Hai.

Zloglasni Göring, čiji je brat Albert bio antifašist, bio je ovisan o alkoholu i morfiju. No, bio je brižan otac: u knjizi je El Hai naveo podatak kako je Göring zamolio Kelleyja da, u slučaju da se nešto dogodi njegovoj ženi Emmy, usvoji njihovu kćer Eddu i povede je sa sobom u Americi. Kako je Kelley odgovorio na tu molbu, nije poznato.

Nakon povratka u Ameriku Douglas Kelley imao je uspješnu karijeru te je postao i ugledni profesor psihijatrije i kriminologije na Kalifornijskom sveučilištu u Berkeleyju. No, 1. siječnja 1958. godine šokirao je svoju obitelj i javnost počinivši suicid u obiteljskom domu u Kaliforniji pred očima svoje supruge, troje djece i oca. Imao je svega 45 godina, a suicid je počinio kao i Herman Göring uz pomoć kalijeva cijanida, doduše ne u tableti nego u prahu.