Krsto Stošić, rođen u Šibeniku 1884. godine, bio je svećenik na službi kratko u Betini, a potom, veći dio života, u rodnom gradu. Oskudne enciklopedijske natuknice navode da je, uz ostalo, bio voditelj Gradskog muzeja u Šibeniku, u čijem je osnivanju imao i važnog udjela: uostalom, fundus je činila uglavnom njegova privatna zbirka. Naime, osim što je ustrajno proučavao lokalnu prošlost, prikupljao je i, kao svaki takav zanesenjak, razne artefakte, dokumente, arheološke ostatke i etnografske predmete.
Valjda nema grada, većeg ili manjeg – svejedno, koji nije imao, odnosno koji nema, takvih nekoliko pojava čija je glavna strast pisanje lokalne kronike ili proučavanje minulih gradskih stoljeća, a koje su često predmet poruge u (regionalnoj) humorističnoj književnosti. Pod svakim zvonikom muvao se neki pošćer Bombišta ili neki takav "predstavnik" lokalne inteligencije.
Ono što ostaje izvan dometa satire: takvi zanesenjaci često bi jedini ostavili za sobom dragocjene zapise i knjige čija se historiografska vrijednost tokom vremena pokaže kao, što bi se reklo, "nezaobilazna". Jer ono što je njihovim autorima od znanjâ bilo dostupno, već za pedeset-sto godina nestalo bi u potpunom zaboravu.
Takav je bio i don Krsto Stošić, svakako jedna od najvažnijih figura šibenske baštine. Ipak, za njim je ostalo skoro više rukopisa nego štampanih knjiga. A i one što ih je bio izdao često su teško dostupne: tek u nacionalnoj ili eventualno u kakvoj stručnoj biblioteci, dok im PDF-ovi baš i ne kolaju internetom. Tek su prije desetak godina NP Krka i šibenska gradska knjižnica reizdali njegov simpatičan vodič "Rijeka Krka", iz 1927. godine, interesantan ako ni po čemu a ono po starim fotografijama i kojekakvim podačićima, a nedavno je pak naklada poznatog knjižara Nediljka Dominovića objavila pretisak Stošićeve monografije "Sela šibenskog kotara" iz 1941. godine.
Don Krsto je u "Selima..." vrlo akribično zaokružio krug po šibenskoj polovici današnje županije, od Kanala i opatije (kasnije tvrđave) sv. Nikole te obalnih mjesta, preko Boraje i sela šibenske zagore, do šibenskog arhipelaga, Primoštena i Rogoznice. Uz iscrpan uvod o povijesti šibenskog područja, od 1251. - kad je traženo razgraničenje prema Trogiranima - naovamo, ide niz članaka s detaljnim bibliografskim navodima, koji nude kratak opis sela ili nekog drugog lokaliteta te glavne momente njegove prošlosti.
Krsto Stošić donosi i demografske podatke, krokije o sakralnim građevinama te katkad popise župnika, nadarbenika, poznatijih stanovnika i slično. Posebna su dragocjenost, uz takve antroponimijske zapise, i Stošićeve toponomastičke vinjete i podaci o prijašnjim imenima mjesta, sela, predjela. Ovo fototipsko izdanje prenosi i vrlo dobro reproducirane onodobne fotografije, njih šezdesetak.
Krsto Stošić umro je 1944. godine, u vrijeme njemačke okupacije, od srčanog udara, u Tisnom, kamo se povukao iz grada nakon što je u savezničkom bombardiranju jedna bomba porušila zgradu gdje se nalazila njegova muzejska zbirka.