Prvi roman Svena Popovića "Uvjerljivo drugi" (Fraktura) u neku je ruku, tematski, ali i zanatski, formativno, logičan nastavak njegovih kratkih proza, zbirke "Nebo u kaljuži". Popovićev lik nezaposleni je, mladi pisac, ime mu ne znamo, o sebi kaže: "Moja je jedina prednost što se ne shvaćam ozbiljno… Minijaturnu krizu pretvaram u odlomke teksta, kao da su te raštrkane riječi doista u stanju spasiti moju dušu. … Ne mora priča biti grandiozna da bi bila ispričana." I nije grandiozna, ali je dobra. Govori o, ponešto predvidljivom, životu mladog čovjeka - djevojkama, izlascima, prijateljima, poslu koji je takav kakav jest, usputna stanica, o glazbi koja ga inspirira i pisanju koje ga, moguće, drži, spašava, usmjerava…
Opisujući kako se gradio roman, pričajući o fazama...
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....