KOLAPSOLOGIJA

Svijet je doživio opći srčani udar, a mi nismo bili spremni za takav brz i brutalan šok

Pablo Servigne jedan je od teoretičara kolapsologije i koautor knjige ‘I drugačiji kraj svijeta je moguć - kako živjeti s kolapsom‘
Pablo Servigne
 Xavier Malafosse/Sipa Press/Profimedia

Klimatske promjene, izumiranje životinjskih vrsta, masovna nezaposlenost, teroristički napadi... Je li koronavirus znak nadolazećeg kolapsa naše civilizacije, kako su to predvidjeli kolapsolozi?

Za francuskog inženjera agronomije Pabla Servignea, jednog od glavnih teoretičara kolapsologije, koautora nekoliko knjiga, pandemija covida-19 je "opći srčani udar", što pokazuje "krajnju ranjivost naših društava".

Prije dvije godine s ekosavjetnikom Raphaelom Stevensom i biologom Gauthierom Chapelleom objavio je knjigu "I drugačiji kraj svijeta je moguć - Kako živjeti s kolapsom" koja je ovih dana izašla i u hrvatskom prijevodu (Planetopija).

Knjiga je pojavom pandemije koronavirusa postala globalni hit, teorija kolapsologije tema o kojoj se ne raspravlja samo u alternativnim krugovima, a da se na kolapsologe više ne gleda kao na neke čudake koji nas zastrašuju skorim krajem svijeta dokaz je uvrštavanje termina kolapsologija ovog ljeta u popularni francuski rječnik Le Petit Robert.

Trump i izumiranje ptica

Kolapsologija proučava rizike od sloma naše industrijske civilizacije pa iako koncept društvenog ili civilizacijskog kolapsa postoji već godinama, kolapsologija usmjerava svoju pozornost na suvremeno, industrijsko i globalizirano društvo. Zagovornici te teorije smatraju da će najviše, ako dođe do kolapsa, biti pogođeni gradovi, mnogi će se sektori naći na udaru, povećat će se siromaštvo, krađa i nesigurnost i prije nego što to spoznamo, sve će se početi raspadati.

"Čini se kao da se oko toga više nitko previše ne uzbuđuje. Danas se sve više mirimo s činjenicom da se događaju globalne katastrofe, kao i s činjenicom da one podrazumijevaju i sustavnu, globalnu kataklizmu", pišu autori knjige u uvodnom poglavlju te nabrajaju događaje koji su "ozbiljno urušili spokojnu predodžbu o kontinuitetu koja je tolike umirivala" od Fukushime, valova izbjeglica u Europi, terorističkih napada u Parizu i Bruxellesu, izumiranja ptica i kukaca, izglasavanja Brexita do izbora Trumpa.

Prema kolapsolozima propast civilizacije ne podrazumijeva jednokratan događaj (odnosno katastrofu), nego brojna katastrofična, jednokratna događanja (uragani, industrijske nesreće, teroristički napadi, pandemija, suša itd.), koji uključuju ništa manje destabilizirajuće postupne promjene (isušivanje područja, poremećaje godišnjih doba, zagađenje, izumiranje vrsta i životinjske populacije).

image
knjiga kolapsologija

Kolapsolozi ističu da ovdje nije riječ ni o kakvim predviđanjima poput Nostradamusovih, o trendu ili novoj modnoj marki.

"Cilj kolapsologije nije iznositi činjenice o budućoj propasti, dati precizne prognoze ili pronaći rješenja za zaobilaženje problema, nego naučiti nas kako da se nosimo s lošim vijestima i brutalnim i postupnim promjenama koje nam one najavljuju, s ciljem da nam pomogne pronaći snage i odvažnosti da učinimo nešto što će nas promijeniti ili, kako bi rekao Edgar Morin, preobraziti", objašnjavaju autori knjige.

Neologizam

“Nadolazeće katastrofe mogu prouzročiti patnju, pa čak i smrt, tisućama ili milijunima ljudi na očekivan način - ne računajući ostale vrste! Budemo li se zaključali i odnosili prema budućnosti bez suosjećanja, prijeti nam opasnost da izgubimo sve razloge življenja i ljudskosti. Ako pak odlučimo uroniti u nju dušom i tijelom, suosjećanjem i hrabrošću, tada se trebamo pripremiti materijalno, emocionalno i duhovno kako bismo izbjegli ludilo i povratak u anestezirano stanje."

Servigne i Stevens još su 2015. godine objavili esej "Comment tout tout collombrer" ("Kako se sve može urušiti. Mali priručnik o kolapsologiji za današnje generacije") u kojem su prvi put uveli termin kolapsologija.

U velikom intervjuu koji je Servigne dao magazinu Philosophie ove godine objasnio je da je isprva taj njihov neologizam bio ironičan, međutim, izgleda da je pogodio ravno u žicu te se za samo nekoliko godina njegov tvorac našao na čelu pravog pokreta. "Stvorili smo čudovište", izjavio je u intervjuu filozofskom časopisu.

No, ni Servigne i kolapsolozi unatoč svim svojim upozorenjima o kraju svijetu kakvog poznajemo nisu mogli naslutiti da će tako brzo od objave knjige "I drugačiji svijet je moguć", čovječanstvo biti pogođeno nevidljivim virusom o kojem se i dalje ništa ne zna i od kojeg je dosad umrlo više od milijun i pol ljudi.

"Paradoksalno je: očekivao sam mnoge ozbiljne krize, posebno financijske, klimatske ili energetske, ali ovu nisam vidio da dolazi, iako sam je znao u teoriji", izjavio je nedavno za Le Monde.

"Nekoliko dana bio sam zapanjen, anesteziran. Doživio sam poricanje koje opisujemo u svojim knjigama. Kad sam promijenio svoj svakodnevni život, malo prije većine ljudi, osjećao sam se čak i krivim zbog provođenja antisocijalnih mjera, iz straha da me ponovno ne vide kao katastrofičara", priznaje Servigne koji je postao preko noći prava zvijezda, a njegove teorije počele su se uzimati vrlo ozbiljno.

Poziv na solidarnost

U knjizi "I drugačiji kraj svijeta je moguć" Servigne s dvojicom koautora poziva na solidarnost: "Svi trebamo jedni druge kako bismo se mogli pobrinuti za sve aspekte života, odnosno imali što više izgleda za oporavak od šokova. Trebaju nam ljudi koji nisu zabrinuti, a ni preosjetljivi, trebamo i otporne i ranjive. Za nova znanja trebaju nam znanstvenici i učitelji; za poticanje mašte i osjećaja trebaju nam umjetnici; za materijalne stvari trebaju nam low-tech inženjeri, šašavi izumitelji, seljaci-ekolozi i survivalisti; za obranu svega što nam je važno trebaju nam aktivisti, zadisti, 'militanti'; za zdravlje naših tijela i uma trebaju nam 'meditatori' i ljudi koji slijede putove duhovnosti; za naš odnos prema živom svijetu trebaju nam antropolozi, ekopsiholozi i oni koji će nas povesti u divljinu; za brigu o humanim organizacijama trebaju nam pioniri humane permakulture i znalci o kolektivnoj inteligenciji; za nas same potrebni su nam naši bližnji, čak i ako oni ne vjeruju u mogućnost kolapsa".

Na pitanje Le Mondea je li pandemija covida-19 vjesnik nadolazećeg kolapsa naše civilizacije, Servigne odgovara da je ovo navještaj mogućih ozbiljnijih kolapsa. "Pandemija pokazuje krajnju ranjivost naših društava, njihov stupanj međusobne povezanosti, ovisnosti i nestabilnosti.

Također vrlo dobro pokazuje glupost, kriminal i kontraproduktivnost neoliberalne politike koja ide protiv općeg dobra, demontiranjem - među ostalim - zdravstvenih usluga ili nedovoljnim planiranjem zaliha maski".

Međutim, doživljavamo li trenutno kolaps, smatra pitanjem za "arheologe budućnosti". "Ono što mi se čini očito je da imamo opći srčani udar. Što dulje čekamo, to će biti više nekroze tkiva i sve će teže biti ponovno krenuti tamo gdje smo stali".

Zamka bi bila smatrati ovu krizu samo zdravstvenom, smatra Servigne. Zapravo, to ima uzroke i posljedice izvan domene zdravlja - ekonomske, ekološke, političke, financijske.

"To je globalna, sistemska kriza. Nismo uopće bili pripremljeni za tako brz i brutalan šok, prvo zato što se to nikada nije dogodilo u ovom obliku, ali i uglavnom zato što većina ljudi nije htjela vjerovati, unatoč znanstvenim upozorenjima". 

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
21. prosinac 2020 08:13