U nastavku donosimo:
- povratak u svemir „Njegove mračne građe“ i završetak „Knjige o Prahu“ kroz likove Lyre i Malcolma
- što Pullmanova inspiracija iz Miltonova epa znači za motive grijeha, slobode i odrastanja
- napet sudar Magisterija i korporativne moći te uloga Praha u svjetovima koji se preklapaju
- iskustva i stavovi čitatelja i autora o Lyrinu nasljeđu, od osobnih ispovijedi do pop-kulturnih odjeka
- razgovor s djelima o duhovnosti i autoritetu: od C. S. Lewisa do Pullmanova otpora dogmi
Trideset je godina prošlo otkako je britanski pisac Philip Pullman objavio prvu knjigu iz trilogije „Njegova mračna građa“, serijala koji se naziva posljednjim velikim fantastičnim serijalom 20. stoljeća. Njegov izdavač Scholastic UK tri je knjige – „Polarna svjetlost“ (1995), „Čudesni nož“ (1997) i „Jantarni dalekozor“ (2000) – oglašavao kao knjige za djecu, iako je Pullman oduvijek bio skeptičan prema ideji da se čitatelji tako strogo razdjeljuju. Tu sam da posvjedočim: knjige sam prvi put čitala u svojim ranim dvadesetima, od 1998. do 2002., u izdanju Sysprinta i divnom prijevodu Snježane Husić. Dvadeset godina kasnije Lumen, sestrinska kuća Školske knjige, objavila je nova izdanja u prijevodu Ivana Otta, no ja i dalje čitam svoje požutjele knjige u...
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....