TARZAN Junak naših dana koji zaslužuje da se o njemu tek ispriča velika priča

Čovjek pamti ludorije. Tako, recimo, pamtim kada sam prvi put bio u kinu. Godina 1971, zima, kino Partizan, film o Tarzanu. Nona me vodila u kino, čisto da vidim kako to izgleda gledati film na velikom platnu. Prije toga smo već nekoliko puta bili u kazalištu. Ali film, to se može gledati i na televiziji, pa onda nije toliko važno. Četrnaest godina kasnije, na Lastovu u vojsci, ponestalo mi je knjiga. I onda sam iz garnizonske biblioteke posudio ono čega je bilo: Joyceov “Uliks” na makedonskom i Edgar Rice Burroughs: “Tarzan među majmunima”, na srpskohrvatskom, latinično izdanje Dečjih novina iz Gornjeg Milanovca. “Uliksa” na makedonskom pročitao sam do pola, Tarzana od korica do korica. Eto što su ti ovisnost i dugo vrijeme.

Priča počinje kada gospodina i gospođ...