Kakav, uopće, književni identitet može imati ono što se povijesno naziva i – terra banalis? Pitanje je retoričko, ali sad imamo i dokaz da ozbiljno može: upravo objavljenu Banijsku književnu antologiju. Uz liječnika i pjesnika dr. Borisa Vrgu koautor joj je pjesnik, prevoditelj, prozaist Miroslav Kirin.
Dok je, potaknut razornim potresom, iz zaborava ili „nepovezanosti” s banijskim krajem čupao pjesnike i (nešto manje) prozaike, Kirin je bio u onome što nikad nije ni napustilo njegov spisateljski obzor: prostorima djetinjstva i mladosti, u Petrinji, na Baniji. Još? Prevodio je, kao srednjoškolac, Jima Morrisona – The Celebration of the Lizard King, An American Prayer... tko se od naše generacije tu ne bi pronašao i...