Franz Kafka osim što je vodio dvostruki život, onaj u uredu kao činovnik i onaj spisateljski, imao je i dvostruki talent. Znameniti pisac bio je i umjetnik o čemu svjedoče njegovi do nedavno nikad viđeni crteži. Njih stotinjak prvi su put predstavljeni u knjizi pod nazivom "Franz Kafka: The Drawings", koju je ovih dana objavio Yale University Press, a koja osim Kafkinih radova donosi i uzbudljivu priču o sudbini piščeve ostavštine. Trebalo je naime proći čak osamdeset godina da ovi crteži dođu do javnosti, a bili su godinama skriveni u jednom sefu u Švicarskoj.
Nastali su inače dok je Kafka studirao na Karlovom sveučilištu u Pragu od 1901. do 1906. godine. U tom je razdoblju pohađao satove crtanja i predavanja iz povijesti umjetnosti. Nastavio je crtati tijekom ostatka svog kratkog i turbulentnog života, no ipak je to razdoblje bilo njegovo najplodnije što se tiče likovnog stvaralaštva. Pa iako je Kafka danas najpoznatiji po svojoj tjeskobi i mračnoj melankoliji, ovi crteži daju uvid u njegovu svjetliju stranu. Posebno su zanimljivi autoportreti i studije njegovih voljenih u kojima se pokazuje kao vrsni majstor za hvatanje emocija.
Ipak, ono što je ostalo danas od Kafkinih crteža samo je dio njegova umjetničkog opusa jer mnoge bi crteže autor "Procesa" uništio ako nije bio zadovoljan rezultatom što je uostalom napravio i s 90% svega što je napisao.
Srećom, Kafka je mnoge crteže zajedno s rukopisima povjerio svom najboljem prijatelju Maxu Brodu, koji je pažljivo skupljao svaki komad koji mu je prijatelj dao te nije poslušao njegovu posljednju volju - da sve spali nakon njegove smrti. Kafka mu je napisao: "Najdraži Max, moj posljednji zahtjev: Sve što ostavim za sobom…u obliku dnevnika, rukopisa, pisama (mojiih i tuđih) skica i tako dalje, ima da bude spaljeno i nepročitano".
Brod je zadržao Kafkine crteže i nakon što je pisac umro od tuberkuloze 1924., čak ih je ponio sa sobom, skupa s ostalim "papirima", u jednom kovčegu u Palestinu 1939. godine kada je bježao od nacističke invazije. Međutim tijekom Sueske krize 1956., čitava Brodova arhiva spremljena je u sef jedne banke u Zürichu, gdje je narednih godina ostala "zarobljena" zbog tehnikalija. Kafkine papire Brod je nakon smrti 1968. godine oporučno ostavio svojoj tajnici Esther Hoffe koja je dio objavila i prodala, ali većinu je ostavila svojim kćerima. Hoffe se rigorozno držala svojih prava - tijekom posjeta Izraelu 1981., izdavač Michael Krüger raspitivao se o Kafkinim crtežima, no brzo je odustao od njih kada je saznao da samo da ih pogleda treba platiti 100.000 maraka.
Stvari se još više kompliciraju nakon što je Hoffe umrla 2007. godine. Tada počinje prava bitka na sudu koja traje desetak godina između dviju kćeri Brodove tajnice i Izraelske nacionalne knjižnice koja smatra da su Kafkini papiri postali vlasništvo države Izrael kada je Brod emigrirao u Palestinu te da ih je Brod ostavio upravo njima u svojoj oporuci. Na koncu je knjižnica dobila i Kafkin umjetnički opus sada konačno može slobodno biti predstavljen javnosti.