Senko Karuza u pjesničkoj zbirci "Nestajanje", među ostalim, pripovijeda o burama u čovjeku i jugu na otoku. O onome koji je "odabrao život daleko od ljudi koji mu užasno nedostaju". O čovjeku koji "sanja svijet koji nema blage veze s ničim što se oko njega događa", koji vjeruje u ono čega nema, koji se ufa da će postati onaj koji je uvijek htio biti. U njegovim se pjesmama slute viška polja. Trepavicama od soli lokalnom je stanovništvu ponekad mutno i nejasno morsko dno, ali zato je dubina Jadrana posve bistra češkom turistu.
"Nestajanje" nije novi Karuzin "Vodič po otoku". U "Nestajanju" je i kopna koliko i mora, i tuđih gradova i zemalja, (ne)poznatih iskustava, univerzalnih ljudskih emocija i momenata, nevezanih uz pejsaž i...