Večeras je u Zagrebu praizvedba novootkrivene Krležine drame "Goya".
Tom se predstavom otvara 12. izdanje Festivala Miroslav Krleža.
Krležin rukopis pronašao je Pavle Bonča, znanstvenik iz Pule, suradnik Leksikografskog zavoda Miroslava Krleže. Minuciozno i strpljivo istražujući Krležinu građu, kompletnu ostavštinu pisca, Bonča je rukopis otkrio u Zbirci rukopisa i starih knjiga Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu. Neobjavljeni dramski rukopis, nastao između 1917. i 1923. Krleži je poslužio za esej o Goyi objavljen 1926.
Goran Matović, osnivač i umjetnički ravnatelj Festivala Miroslav Krleža, komentira: "Otkriće ovog teksta me uistinu fasciniralo, oduševljava kako Krleža razvija dramu umjetnika koji je u blizini vlasti. Riječ je o dvorskom slikaru koji se gadi te svoje pozicije, koji se iz te pozicije obračunava i sa svojim vladarom i sa samim sobom. Moglo bi se to podvesti pod naslov Del sentimiento trágico de la vida (Tragični osjećaj života) koji je on proživljavao u blizini ljudi koji nisu pripadali njegovom svijetu, a kojima je on morao pripadati da preživi.
To je gotovo pa faustovska pozicija u kojoj se rađa drama na nekoliko nivoa. Ta Krležina drama ima izvjesne atonalnosti, nedovršenosti, svojevrsna je skica, Krleža se tom tekstu nije vraćao, nije ga dovršio onako kako bi ga on dovršio da mu se naknadno posvetio. Ali, i ovako otkriće te drame jedinstven je događaj. Rukopis ima sjajan plan, ima dramske udare koji su zanimljivi, polet Krležine rečenice, rečenica ima onu kreležijansku potenciju, živa je, aktivna, sva vibrira."
Zijah Sokolović večeras tekst izvodi kao monodramu, u Preporodnoj dvorani Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti (Opatička 18 u 21 sat).
"Tražili smo glumca za tu dramu. No, budžet je ograničen i trajno je neizvjesno financiranje festivala, kolikogod da do određene mjere imamo podršku Grada Zagreba, Ministarstva kulture i medija, Turističke zajednice grada Zagreba, ali enormno su narasli svi troškovi.
A, ja sam svakako želio otvoriti festival s "Goyom", jer to se nije moglo preskočiti.", govori Matović.
Da Zijah Sokolović izvodi "Goyu" dijelom je odlučila i, kako to nekad biva, životna slučajnost, skup okolnosti.
Matović je u gradu sreo Sokolovića, dugogodišnjeg poznanika.
"Vidio sam u njegovom izrazu nešto od znakova Goye, čisto fizički. Iako je Zijah zgodniji od Goye. Znao sam da Zijah ima glumačku snagu i da svojim artizmom, tom glumačkim dramom može izvedbeno i nadopisati ono što možda tom tekstu fali.
Činilo mi se da spoj Krležinog teksta i Zijahova glumačkog umijeća može dati dobar rezultat."
Dramatizaciju teksta napravila je Selma Parisi.
I ovaj je tekst, komentira Zijah Sokolović, "dokaz da se odnos države i umjetnika nije promijenio od Goye do danas, a vjerujem ni prije njega."
Što je u "Goyu" glumački i interpretativno ugradio, što mu je osobito stalo komunicirati publici? "Upoznao sam se s detaljima Krležinog života koji su mi bili nepoznati, a još više što sam preko Krleže upoznao jedan vrlo neobičan Goyin svijet. Upoznao sam dramatičan i poetičan život umjetnika. Gledajući Goyine slike s razumijevanjem njegovog života, Selma i ja smo odlučili da ovaj Krležin tekst pretvorimo u predstavu slika Goyinog života. Željeli smo da publika predstavu doživi kao galeriju Goyinih kazališnih slika pomoću pauza koje sam učio od Čehova, Petera Brooka i Boba Wilsona, govoreći skromno.", kazuje Sokolović.
Selma Parisi govoreći o radu na tekstu ističe:
"Bila mi je izuzetna čast i zadovoljstvo raditi na ovom tekstu. Sama činjenica da se radi o tek otkrivenoj, do sad neobjavljenoj Krležinoj drami, u meni je stvorila osjećaj kao da u rukama držim i čitam neprocjenjivo blago.
Jedan od izazova postavljanja teksta na pozornicu je bila njegova nedovršenost i neujednačenost. Krležina vizija Goye u svom nedovršenom obliku predstavlja ponešto nepoznat teren te otvara mogućnost za bezbroj različitih redateljskih vizija i dramaturških pristupa. Jedan od izabranih načina scenske izvedbe za ovogodišnji festival je forma monodrame koja se koristi kao temeljni koncept. Monodrama zahtjeva neobičan i drukčiji umjetnički pristup te se često opire mnogim dramskim zakonitostima i scenskim mogućnostima, ali istovremeno nudi i svu silinu slobode i kreativnosti u jednom čovjeku-glumcu. Publika je isključivo usmjerena na jednog čovjeka, odnosno na teatar jedne osobe u kojem nema disperzije pozornosti. Ovaj kazališni oblik je iznimno pogodan za tumačenje i dočaravanje Goyinog unutarnjeg svijeta. Kroz glumački prikaz slikareve intimne drame, publika ima priliku dobiti uvid u širi kontekst njegovog djelovanja i postojanja.
S jedne strane se u Goyinim monolozima nalazi mnogo grčevitog preispitivanja društveno-političkog sustava vrijednosti, kao i konformizma, hijerarhije vlasti i pozicije moći, dok se s druge strane slikar žestoko obračunava s umjetničkom i etičkom pozicijom dvorskoga umjetnika tog doba.", kaže Selma Parezi pa citira Krležu iz eseja objavljena 1926.: "On (Goya) je svojom iglom mjerio dubljine gluposti, užasa i perfidije ljudske."
Dalje dodaje:
"Goyin unutarnji konflikt, njegov imaginarni obračun s vlašću kojoj pokorno služi, borba sa samim sobom, te njegov odlazak u egzil gdje će umrijeti, predstavljaju tri glavne okosnice dramskog teksta koje služe za strukturiranje dramaturškog i redateljskog koncepta. Iako u dramskom tekstu (možda ponajviše zbog njegove nedovršenosti) dominira osjećaj gorčine i težine, iz cjelokupnog Krležinog odnosa naspram Goye proizlazi upravo ona istina koju može poimati i pokazati isključivo umjetnost, a ne politika, religija, ili neko drugo područje ljudskog djelovanja. To je ideal i smisao postojanja svakog istinskog umjetnika koji teži tome da mijenja svijet ne samo u vremenu u kojem živi, već stoljećima poslije, ideal umjetnika koji ostavlja neizbrisiv trag, koji iskreno i istinito zrcali svijet i svijet se zrcali u njemu."
Zijah Sokolović, komentirajući rad na dramatizaciji teksta i suradnju s dramaturginjom koja je njegova kći, kaže:
"Morao sam kao stariji i ozbiljan čovjek poslušati sve što mi je rekla kako bi predstava uspjela. Ja sam režirao njene tekstove "Dječak koji je sanjao more", "Djevojčica i drvo", "Ako pčele odu", a surađujemo i na THEARTO projektu, prvom sustavnom projektu edukacije djece i mladih kroz kazališnu umjetnost. Za jedan dio tog projekta i predstavu "Nasilje - za nasilje nema opravdanja" dobili smo u okviru preventivnog projekta "Živim život bez nasilja" nagradu za najbolji projekt primarne prevencije nasilja na dodjeli Europske nagrade za prevenciju kriminaliteta (ECPA)."