Na zadnjem sajmu knjiga u Puli poseban je dio programa bio posvećen kontroverznom talijanskom autoru Pieru Paolu Pasoliniju. A među najveće znalce njegova lika i djela definitivno spada pulski doktor znanosti, glazbenik i prevoditelj Valter Milovan koji je nedavno objavio najnoviji prijevod Pasolinija u Hrvatskoj, i to "građanskih tragedija" Calderón i Svinjac. Uz to, Milovan je zajedno s Mladenom Machiedom objavio izbor Pasolinijevih pjesama Jedan od mnogih epiloga (2018.), izbor eseja Svi smo u opasnosti (2014.) te napisao monografiju Bilješke o Pasoliniju (2011.). Milovan će uskoro o toj temi govoriti i u zagrebačkoj Knjižnici S. S. Kranjčevića – Galeriji Prozori, i to 21. travnja na Noći knjige. Milovan zna Pasolinijev život u detalje, a kaže da je za njegov interes prevagnulo to što je Giuseppe Ungaretti, inovativni talijanski pjesnik, koji je pisao kratke pjesme na cigaretnim kutijama na ratištu 1916. godine, bio već zauzet.
- Za Pasolinija sam čuo na faksu, pročitao par romana i pogledao par filmova. Znao sam samo da je bio svestran i da je bio homoseksualac. Ovo prvo mi je mnogo značilo, ta svestranost i ambicija. Ovo drugo, njegov život i tragična smrt postali su okvir za još jednu priču više, možda tragediju, a možda dosljedni umjetnički iskaz - nešto što neki veliki umjetnici mogu. Pasolini je bio revolucionar koji bi želio da se stvari vrate na staro, u neko mitsko "staro" doba, gdje male seoske kulture neće biti pregažene državom i školom, gdje nema javnih kuća, gdje kapitalizam ne gazi ljude, gdje je Crkva "siromašna". Sve nemoguće misije, naravno. Ali Pasolini je bio ljubitelj izgubljenih bitaka – kada bi neka stvar krenula dobro, on bi polako gubio interes za nju. Zato mu je i odgovarala radnička borba u Italiji. Dio onoga što se događa danas u Hrvatskoj događao se već sedamdesetih godina u Italiji - Pasolini je bio svjestan da je njegova generacija posljednja koje će u Italiji moći vidjeti radnike i "radničku kulturu" te da moć otima njih i njihovu djecu pretvarajući ih u sitno građanstvo.
Veli da su danas najaktualnija i najživlja njegova kazališna djela jer posjeduju određenu nedovršenost što ih čini privlačnima i pruža mogućnost da se na njima radi dalje, prekraja, nadograđuje...
- Filmovi, njih dvadesetak, danas su naravno dio filmskih ciklusa, filmskih večeri i sl. Čak tri njegova filma uvrštena su među "Stotinu talijanskih filmova koje valja spasiti", što i nije loše za nekoga tko "nije znao režirati". Filmovi su mu u ono vrijeme dali i međunarodnu vidljivost, a od filmova je i zaradio. Od poezije sigurno nije. Njegova poezija, citati i novinski članci danas žive na internetu kao nekakve mudre ili proročke izreke iako, suprotno vjerovanju, nije bio uspješan prorok, kaže nam ovaj Puljanin. Iako se kroz njegova djela dosta se provlači tema homoseksualizma, Milovan ne bi preporučio njegova djela današnjoj gej populaciji.
- Iako se u Italiji smatra za ikonu homoseksualnosti, previše je kod njega osjećaja krivnje i samoosuđivanja pa ga možda ni ne treba preporučivati mlađoj gej populaciji za čitanje. Čini se da neovisno o vremenima koja su se mijenjala on nije mogao prihvatiti svoju seksualnost, a bio je nemoćan promijeniti je. Pasolinijeva homoseksualnost, ali kao problem drugačijeg i neprihvaćenog koji govori o sebi, prisutna je u mnogim njegovim filmovima, dramama, romanima, pjesmama... Ali zato je i privlačan ljudima, jer je drugačiji, borac je i ne odustaje, ističe Milovan koji planira zanimljiv program u Zagrebu koji je zamišljen kao koncert i razgovor.