U tami se, kako kaže norveški pisac Jon Fosse - najbolje vidi. I sama sam to, metaforički, ali i empirijski, shvatila gledajući u mrak na Velebitu. Što dulje gledam, bolje vidim. Izoštrim osjetilo. Vidim i ono što, ako upalim čeonu lampu, ne vidim. Čeona lama fokusira svjetlost samo u određenom krugu, a briše sve ostale konture u mraku.
Mrak povezujemo s negativnim, s tugom, nemoći, već je i sam pridjev "mračan" - trebali li uopće objašnjavati - mračan. Prometej je, ne bi li nas utješio, ljudima donio vatru ukradenu bogovima. Ali, u današnje doba, kad živimo pod snažnom umjetnom rasvjetom, mrak nam je postao deficitaran, baš kao i tišina. Možemo li živjeti bez tišine i bez mraka?
Norveška novinarka Sigri Sandberg napisala je čitavu knjigu u obranu tame. Tako ju ...
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....