U nastavku donosimo:
- tko je bio Lavoslav Kraus i zašto se njegov lik vraća u središte osječke kulturne memorije
- kako je memoarska knjiga "Susreti i sudbine" potaknula romanesknu transformaciju u "Zadnjoj pošti Osijek"
- što o Krausu bilježe osječki povjesničari Luka Pejić i Ana Rajković Pejić, te gdje se razilaze čitanja
- susrete s istaknutim imenima poput Miroslava Krleže i tragove koji otvaraju novu književnu građu
- iskustva i stavove o osječkom Donjem i Gornjem gradu te motivima koji tvore pikarski profil književnog lika
Više se i ne sjećam kada sam i kako prvi put čuo za Lavoslava Krausa i što me točno privuklo da pročitam njegovu memoarsku knjigu "Susreti i sudbine". Sigurno je da knjigu nisam čitao prije 2018. ili 2019. godine, a dotad sam pročitao valjda sve važnije osječke knjige i tekstove ili tekstove koji su imali neku smislenu osječku temu. Uvučen u mrežu osječkih priča, informacija i referenci, primijetio sam da se Lavoslav Kraus učestalo pojavljuje, i da ga više ne mogu ignorirati. Tko je taj Lavoslav Kraus?
U godini objavljivanja "Susreta i sudbina", a riječ je o 1973., ja sam još bio krepki petogodišnjak, no u vrijeme Krausove smrti - riječ je o slavnoj 1984. godini - već sam sebe vidio kao suradnika omladinskog lista Ten, Glasa Slavonije i književnog časopisa Revija. Ne pam...
