Priznajem: htjela sam odustati – jer na početnih pedesetak stranica nižu se samo kratki ulomci, rečenica-dvije, polusuvislih ili nesuvislih, poneka pošalica, neumjestan vic.
Dobro, shvatila sam da je riječ o životu na internetu koji junakinja zove "portal". Dosadno mi je, iz analognog sam doba, "portal" mi je koristan alat – ne više od toga. Ni nagrade i finala zvučnih nagrada nisu jamstvo: nagledala sam se nagrađenog smeća. I u toj unutarnjoj raspri nastavim čitati i obuzme me, shvatim zašto piše kako piše jer se o tome o čemu se ne govori danas i ne može drugačije pisati – to je Zeitgeist. Amerikanka Patricia Lockwood (1982) istaknula se pjesničkim zbirkama i tvitanjem. Ona je glas svoje generacije, još više mlađih s kojima je u...