Razgovarale smo dan-dva nakon što se Olja smjestila u obiteljsku kuću u Korčuli. Tamo svake godine dođe s namjerom da ostane što duži dio ljeta. U kući televizora nema, a WiFi veza je ćudljiva i nepouzdana. “Ali, ovdje mi ništa ne fali. Izađem iz sobe na balkon, ono što odavde gledam zovem TV Korčula. Kako kaže moj sin: program uvijek isti. Ali, u uvali se stalno nešto događa, pratim koja je barka došla, galebove, kupače, kad nekom čarterašu zapne sidro, imam tu bogat program.”
Na spomen njezina korčulanskog balkona vidim sliku s jednog drugog balkona, stihovi iz “Beskrajnog ljeta”, jedne od pjesama iz nedavno objavljene zbirke poezije Olje Savičević Ivančević “Divlje i tvoje” (Fraktura), pripovijedaju zašto promatračici preskače srce kad izađe na balkon s...
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....