Nakon borbe s teškom bolešću, Vedrana Rudan je preminula u 77. godini života. Na njezinom službenom profilu stoji da je otišla na "Područje bez signala", a njen odlazak Jutarnjem je listu potvrdila i njena obitelj.
Rođena Opatijka, Rudan je završila Pedagošku akademiju u Rijeci, a uz književni je poznata i po novinarskom radu. Njen britki stil, prepoznatljiva oštrina te beskompromisna izravnost učinili su je kako kontroverznom, tako i jednom od najcijenjenijih književnika, ali i javnih ličnosti općenito. Njeni tekstovi i istupi uglavnom su bili angažiranog tipa, s naglaskom na probleme hrvatskoga društva te ljudska prava, posebice, prava žena. Kritike je često upućivala vlasti, Crkvi, tajkunima i nasilnicima.
Autorica čak šesnaest romana svoju plodonosnu književnu karijeru izgradila na knjigama poput "Doživotne robije", "Pudinga od vanilije", "Plesa oko sunca", "Muškarca u grlu", "Života bez krpelja", "Crnaca u Firenci", "Kad je žena kurva/kad je muškarac peder", "U zemlji krvi i idiota", "Zašto psujem", "Kostura okruga Madison", "Dabogda te majka rodila" i "Uho, grlo, nož".
Knjige su joj prevedene na engleski, mađarski, slovenski, poljski, francuski, talijanski, ruski i makedonski jezik, a kazališne predstave prema njenim knjigama igrane su u Rijeci, Zagrebu, Beogradu, Varšavi, Londonu, Santa Moniki, Budimpešti.
Veoma popularna kao autorica i društvena komentatorica bila je i u susjednoj Srbiji, gdje je gostovala na književnim sajmovima te u televizijskim emisijama.
Nesretno djetinjstvo
Djetinjstvo i ranu mladost provela je, ispripovijedala je u intervjuu s Mirjanom Dugandžijom 2016. godine, u siromaštvu, koje ju je natjeralo da s dvanaest godina počne zarađivati.
"Kad sam studirala, imala sam jednu crnu suknju i jednu vestu. Suknja se sjajila poput pasjih jaja pa bih je vlažila vodom svaki put kad bih izašla na ulicu. Sa 22 godine sebi sam kupila prvi kaput. Živjeli smo u Mošćeničkoj Dragi. Kad bi padala kiša, čekala bih zadnji trenutak da uskočim u autobus jer nisam imala kišobran", otkrila je.
Iako njeni baka, otac i majka nisu bili vjernici, odgojili su je u katoličkom duhu, tvrdila je Rudan koja je tom prilikom priznala da podržava deset zapovijedi te da voli Isusa "koga je možda bilo, a možda i nije".
"Podržavam ono što je govorio, ako je govorio. Da se danas pojavi u Hrvatskoj, hrvatska bi ga Katolička crkva razapela. Razapela bi i Papu, možda zato ne dolazi k nama", komentirala je.
Odrastala je, stoji u članku Karmele Devčić iz 2019. godine, u disfunkcionalnoj obitelji opterećene alkoholizmom i obiteljskim nasiljem.
“Mamu su kolima hitne pomoći odvezli u ludnicu. Povraćala je jetru, imala trideset kila, crna u licu i na umoru, nitko od nas nije vjerovao da će preživjeti i prestati piti. Imala je kćeri koje je nisu zanimale, posesivnu, zlu majku, muža alkoholičara kojeg nije voljela, a mogla je imati karijeru. Zašto bi prestala piti? Ja sam imala dvadeset godina i toliko sam se navikla na majku alkoholičarku da mi to više nije smetalo”, pisala je Rudan.
“Bila je opsjednuta zlom koje se njoj nanosi, zlo koje je ona nanosila nama nije analizirala. Sigurna sam da nas nije voljela. …Moja je majka i sestri i meni u gene ukucala osjećaj da ne vrijedimo. Sestra je bila obrazovana, tečno je govorila tri jezika, pročitala tko zna koliko knjiga, putovala je i željela više od svega da joj otac i majka priznaju da vrijedi. Nikad to nije dočekala”, dodala je, također.
Ocu pak nikad nije oprostila što je činio njenoj majci, sestri niti njoj samoj. Vrijeđao ih je, tukao i ponižavao.
" Mrtav je i zaista sam pokušavala naći u sebi snagu i oprostiti mu. Tražila sam za njega olakotne okolnosti. Neobrazovani muškarac iz patrijarhalne sredine ne može biti drugačiji. Nije istina. Nisu svi muškarci zlostavljači. Umjesto da oprostim njemu, oprostila sam sebi što mu ne opraštam. I osjećam se dobro. Neki zločini ne zastarijevaju”, rekla je Karmeli Devčić u intervju iz 2019. godine.
Dok je bila dijete, prema vlastitu joj je priznanju, nedostajalo ljubavi. Ona i sestra odrasle su, objasnila je, pokraj živih roditelja bez oca i majke.
"Mene je, srećom, jako voljela moja nona", ispričala je Rudan, koja u životu ni za čim nije žalila jer je svaku priliku iskoristila.
"Mislim da je u svačijem životu ljubav najvažnija. Kad te vole roditelji, kad te vole nona i nonić, ulaziš u život s ogromnim kapitalom i nitko ti ništa ne može. Ljudi bez ljubavi veliki su nesretnici. Ja uživam danas u ljubavi muža, djece i unuke. Danas ni meni nitko ništa ne može", pričala je u istome intervjuu.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....