Od smrti se zazire pa valjda i zato o pokojnicima uglavnom pripovijedaju sve najbolje. Dogodi se, doduše, da ponekad ode gotovo dječje vehementan čovjek, uz to dobar pisac, kakav je bio Bekim Sejranović. I oni koji su ga poznavali samo po knjigama, kojima je umro pisac, i oni koji su Sejranovića sretali sporadično ili pak s njim godinama dijelili kavane i vrijeme pripovijedaju o njemu ponajbolje, ne zazirući od smrti, nego slaveći život.
Živio je od Brčkog do Rijeke, Osla, Ljubljane, Zagreba, Banje Luke, no rijetko da je gdje imao i dom. Autor je više romana, svoju je biografiju pretvarao u književnost. Za “Nigdje, niotkuda”, roman koji je naslovio po pjesmi Leta 3, dobio je “Mešu Selimovića” 2009. Ivica Prtenjača, Riječanin koji je Sejranovića poznavao od srednje...
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....