Više puta sam se uvjerio da slova zahvale u knjigama nikada ne treba preskakati. Ondje se često kriju male mudre autorske ispovijedi, svežnjevi ključeva za sve ono što im je u knjizi prethodilo, ili će tek doći.
“Lijepo je živjeti, a onda o tom poslu života još i pisati”, puna srca dijeli priznanje Dorta Jagić u Zahvali na kraju zbirke priča “Veće od kuće” (Hena com). Čitam tu rečenicu a vidim iskrenu, bistru, jezgrovitu, necifranu ponornicu o smislu života i jednog plemenitog zanata. Haiku ogoljenog alata kojim poetesa i prozaistica beckettovske ekonomičnosti dosljedno gradi svoju intimnu arhitekturu. U svojoj najnovijoj knjizi autorica će nekoliko puta izravno varirati rečenice o žudnji življenja.
“Na toj maloj terasi osjetila sam se živom kao živa, neuhv...
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....