Večeras će se na livadi iznad ljetne pozornice Tuškanac poezija čitati na snijegu. Festival 50 Poems for Snow, međunarodno pjesničko događanje, ove će se godine u Zagrebu održati deseti put. 50 Poems for Snow je vjerojatno najkraći festival, svako lokalno izdanje traje oko dvadesetak minuta, taman da poezija okupljene dotakne, da dožive u tišini mjesto na kojem se održava. Pjesnici se nađu kad padne prvi veći snijeg i čitaju poeziju.
Kako je snijega sve manje, čak i tamo gdje ga je donedavno bilo u obilju, a i počinje padati sve kasnije, ove godine to prvo (i jedino) zagrebačko čitanje na snijegu je tek koncem veljače. Klimatske promjene izravno utječu na datum ovog festivala.
Pokrenuo ga je Saša Šimpraga, zajedno s pjesnikom Aleksandrom Hutom Konom. Uz njih, Savjet festivala čini i Magdalena Došen. Rade s nula kuna budžeta, svi uključeni ljudi to čine volonterski, iz zadovoljstva.
"Postoji određena korelacija između količine snijega i broja publike. Pokazalo se da što je vrijeme ekstremnije i snijega ima više, to je odaziv publike veći.
Zagrebačko izdanje festivala ima svoj mali ritual. Okupljanje počinje kod kina Tuškanac, pa se zajednički uspnemo do parka iznad Ljetne pozornice Tuškanac. Nevjerojatna je tišina u kojoj ljudi odslušaju pjesnike na snijegu", kaže Saša Šimpraga, pozivajući ljude na zagrebački festival na kojem će se večeras čitati u 21 sat.
50 Poems for Snow u međuvremenu se proširio na razne adrese.
Specifičan je po tome što se datum održavanja ne zna unaprijed, održava se u svakome gradu na prvi dan snijega, i to (uglavnom) noću i na otvorenom. Tu večer ili za dnevnog svjetla troje pjesnika pročita nekoliko svojih pjesama te po jednu nekog poznatog autora ili autorice kojemu je te godine festival posvećen. Ovozimska izdanja posvećena su španjolskom pjesniku i dramatičaru Federicu Garciji Lorci.
Ove zime festival se održava u ukupno sedamnaest gradova u Hrvatskoj, Argentini, Njemačkoj, SAD-u, Sloveniji, Francuskoj i Bugarskoj. Prvi put lokalna izdanja najavljena su u El Chatenu u argentinskoj Patagoniji, Belom Manastiru, Daruvaru, Đakovu, Krapini i Sewaneeju u Tennesseeju, SAD.
U proteklom desetljeću lokalna izdanja festivala održala su se u trideset i devet gradova, šesnaest zemalja, na tri kontinenta (Europa, Sjeverna Amerika i Azija). Od Zagreba do Helsinkija, od Toulousea do Edinburgha, a u Kambodži, u Phnom Penhu su imali monsunsko izdanje.
Bilo je još desetak gradova i nekoliko zemalja gdje su izdanja najavljena, ali nisu održana zbog nedostatka snijega.
Među najdugovječnija izdanja spadaju Zagreb kao rodni grad festivala, Koprivnica i Delnice, gdje se obično svake zime održi prvo sezonsko izdanje jer prvo tamo padne snijeg. Zadnjih godina se vrijeme prvog snijega pomaknulo za čak oko mjesec dana. Toulouse u Francuskoj također tvrdoglavo održava festival, premda snijega nema, ali je grupa umirovljenika vrlo zagrijana za festival i svake ga godine održe uz bogati popratni program predavanja i koncerata, a jedne su godine napravili i umjetni snijeg od papira.