Postoji glasina da je kanonski francuski realist Honore de Balzac svoju "Ljudsku komediju" u 19.stoljeću pisao pijući pedeset šalica kave dnevno kako bi održao formalni kontinuitet i kvalitetu svog stila. Neovisno o kuriozitetu njegovih ondašnjih navika i težine obuhvaćanja cjeline onodobnog francuskog društva, njegova je "Ljudska komedija" funkcionirala ne samo kao izuzetno pedantna kritika društvene stratifikacije i igara moći francuskog društva 18. stoljeća, nego i kao cinični priručnik kako se u toj i takvoj Francuskoj domoći značajnije razine društvenog kapitala. U 20. stoljeću, nobelovka Annie Ernaux svojim je autobiografijama i autofikcijom, a napose njezinim magnum opusom "Godine" te djelima o bolnom i često otuđujućem...